U početku intrigantna i zanimljiva ideja ove romantične humorne distopijske SF drame do kraja se prilično utopila u dosadi. Premijeru je film francusko - američke filmašice Sophie Barthes (Cold Souls, Madame Bovary) imala u Sundanceu, a itekako je to aktualna distopija koja propitkuje razvoj moderne tehnologije, umjetne inteligencije i zamišlja kako bi mogli izgledati naši životi u bližoj ili daljoj budućnosti. Radnja "The Pod Generation" odvija se u futurističkom New Yorku, u svijetu koji je postao potpuno ovisan o tehnologiji i u kojem su ljudi doživjeli potpuno otuđenje od prirode. U takvom svijetu žive Rachel (Emilia Clarke) i Alvy (Chiwetel Ejiofor), oženjeni par koji zapravo i ne može biti različitiji i njihovi pogledi na svijet i život posve se razlikuju.
Dok je Rachel iznimno ambiciozna i zaposlena je ona u nekoj high-tech kompaniji u kojoj bi uskoro trebala napredovati i zarađuje puno bolje od svog muža, Alvy je strastveni botaničar, profesor koji potpuno nezainteresirane studente uči o prirodi i kako se važno držati nekih tradicionalnih vrijednosti, a ne se toliko oslanjati na tehnologiju. Naravno da njegovi napori uglavnom nailaze na podsmjeh, a iza njegovih leđa odnosno bez njegovog znanja Rachel će se prijaviti za novi, revolucionarni model trudnoće.
Kako je sve u tom svijetu umjetno pa postoje i AI psihoterapeuti, zašto ne bi postojale i umjetne, vanjske maternice koje omogućuju ženama da i ne osjete trudnoću. Umjesto poznatog načina začeća, iznošenja trudnoće i rađanja, tehnologija ovdje nudi opciju da se dijete razvija u nekakvoj vanjskoj komori koja podsjeća na jaje. Tehnološki gigant Pegasus razvio je tu tehnologiju dijelom i pod parolom zašto bi žene bile te koje moraju rađati dok su muškarci zakinuti za to iskustvo pa taj Pod donosi ultimativnu ravnopravnost da oboje mogu imati jednako iskustvo.
I dok je Rachel oduševljena tom idejom, jasno da Alvy, barem u početku, baš i neće dijeliti njeno oduševljenje, a iako "The Pod Generation" nudi dosta toga za promišljanje, ipak je bilo to određeno razočaranje. Kreće ovaj film kao pomalo ekscentrična SF komedija da bi se nakon nekog vremena pretvorila u dosadnjikavu filozofsku dramu koja djeluje nekako usiljeno. Jer kako se ta tehnologija i umjetna inteligencija razvijaju, tako se očigledno i ljudi otuđuju jedni od drugih, a glavna ideja filma je da kapitalizam i humanizam nikako ne idu ruku pod ruku. I s tim se donekle i mogu složiti, no ovaj film tek je dijelom zagrebao površinu te zanimljive teme da bi se ubrzo pretvorio u napornu patetiku u kojoj su oba glavna lika ostala na razini klišeja.
Primjedbe
Objavi komentar