Nagrađivana španjolska autorica kratkih filmova Elena Lopez Riera, u dugoj formi debitirala je u redateljskim večerima festivala u Cannesu ovom nekako nedorečenom i pomalo zbunjujućom dramom. Film "El agua" ili "Voda" snimila je Riera u svom rodnom gradu Orihuelu nedaleko od Valencie, a film je to koji istovremeno pokušava biti i naturalistički, a opet i nekako lirski, poetičan. Grad je to koji je više puta poplavljen od obližnje rijeke Segure, a još jedna poplava sprema se i sada. Kako bi se pojačala ta autentičnost, ovdje imamo i neke dokumentarne ili mockumentarne segmente u kojima stvarni (ili glumci koji ih glume) mještani pričaju o povijesti mjesta i praznovjerjima koja su obično povezana uz česte poplave.
I tipično je to mediteransko mjesto blizu mora, a priča prati tinejdžericu Anu (Luna Pamies nominirana je za nagradu Goya za glumačku debitanticu godine) koja živi s mamom Isabellom (Barbara Lennie), vlasnicom kafića i bakom Angelom (Nieve de Medina). I sve one kao da su suočene s nekim predrasudama, kao da postoji neko lokalno praznovjerje vezano uz njih da su one krive za sve ono što se sprema. Tako će se i Ana upustiti u vezu s lokalnim mladićem prilično misteriozne prošlosti, a njegov otac i od njene majke traži da se ta veza završi. Bilo je ovo dosta čudno, puno simbolike i metafora, nekako meandrirajuće između stvarnosti i fikcije i ispod očekivanja.
Primjedbe
Objavi komentar