Tennesse Williams je uz Eugenea O'Neilla i Arthura Millera zasigurno najpoznatiji i najuspješniji američki dramatičar 20. stoljeća koji je u djelima kao što su "Staklena menažerija", "Tramvaj zvan čežnja" i "Mačka na vrućem limenom krovu" tako sjajno prikazivao društvo američkog juga. "Cat on a Hot Tin Roof" na kraju je zaslužio šest nominacija za Oscara - i to u onim najvažnijim kategorijama: najbolji film, režija, adaptirani scenarij, glavna muška i ženska uloga te fotografija, no niti jednu nije potvrdio. Adaptirani scenarij režisera Richarda Brooksa i Jamesa Poea izazvao je doduše prilično nezadovoljno kod samog Williamsa pošto su oni morali djelomično izmijeniti priču kako bi ona prošla tada još uvijek aktualni "Hays Code" kojim se cenzuriralo nešto što se smatralo obscenim pošto je u predstavi glavni junak prikazan kao potisnuti homoseksualac. U studijskom filmu u Hollywoodu nešto takvo je tada bilo nezamislivo pa se njegova motivacija dijelom morala promijeniti, ali nije to puno naškodilo ovoj impresivnoj drami.
I ovako je Brooks (Elmer Gantry, In Cold Blood) snimio maestralan film, majstorsku dramu o raspadu bogate i ugledne zemljoposjedničke obitelji iz Mississippija. Povod okupljanju obitelji je 65. rođendan patrijarha, Big Daddyja (Burl Ives), okrutnog i pohlepnog bogataša s juga koji je cijeli život posvetio zgrtanju bogatstva i gazio je sve pred sobom kad je trebalo. Njegov stariji sin Gooper i njegova supruga Mae imaju već petero djece, dok je Big Daddyjev mlađi sin Brick (Paul Newman) nekoć bio sportska zvijezda, no sada je on ogorčeni pijanac. Oženjen je on za zavodljivu Maggie "The Cat" (Elizabeth Taylor), a večer uoči posjeta roditeljskoj kući slomit će Brick nogu prilikom pijanog glupiranja.
Odmah po dolasku u roditeljsku kuću susrest će ih vijest da je otac s majkom otputovao na pregled u kliniku jer se strahuje da boluje od raka. Gooper i Mae već razmišljaju kako će se dokopati obiteljskog imanja i naslijediti sve dok se Brick čini kao da mu i nije stalo ni do imanja, ni do novaca. Kada se stari vrati kreće ulizivanje Goopera, Mae i njihove užasavajuće iritantne dječice, a iako su prve vijesti ohrabrujuće, obiteljski liječnik će prišapnuti Bricku da je stari terminalno bolestan, no da mu se to nije usudio reći. I dok se cijela obitelj tih dvoličnih ulizica uvlači u šupak starome patrijarhu kojem se nitko i ne usudi reći da umire, shvatit ćemo što to zapravo muči Bricka. Zašto je tako grub prema supruzi koja ga očigledno jako voli i zašto je tako bijesan, ogorčen i otresit prema svima, a do kraja će on ipak uspjeti s ocem razgovarati te će si možda prvi puta u životu reći ono što stvarno misle i osjećaju.
Kao i raniji "Tramvaj zvan čežnja" u kojem su briljirali Vivien Leigh, Marlon Brando, Kim Hunter i Karl Malden, tako je i ovaj Williamsov materijal dao priliku Paulu Newmanu, Elizabeth Taylor pa i ostalima da zablistaju. Zanimljivo je kako je od originalne glumačke ekipe koja je pod Kazanovom režijom Williamsove drame nastupila na Broadwayu u filmu ostao tek Burl Ives kao Big Daddy i Madeleine Sherwood kao nevjerojatno iritantna i antipatična Mae. Ben Gazzarra je nastupio kao Brick u predstavi i bio je on prvi izbor za film, no odbio je ulogu te je otišla Newmanu kojem je to bila jedna od prvih glavnih uloga zahvaljujući kojoj se počeo probijati. Ni Taylor nije bila prvi izbor za ulogu mačkice Maggie, već su producenti prije nje razmatrali Lanu Turner i Grace Kelly, a film je to koji sjajno prikazuje rascjep u obitelji Pollitt. Drama je to koja postavlja pitanje što je to zapravo i naslijeđe i odnosi li se ono samo na nešto materijalno i kako zapravo izgleda život u lažima i zavaravanju.
Primjedbe
Objavi komentar