Britanac William Oldroyd se prije nekoliko godina predstavio kvalitetnom kombinacijom trilera i drame "Lady Macbeth" u kojoj je zablistala tada potpuno nepoznata Florence Pugh. Čak šest godina moralo je proći da Oldroyd snimio novi film u kojem je glavnu ulogu ponovno povjerio jednoj mladoj glumici. Ovaj puta Novozelanđanki Thomasin McKenzie (Leave no Trace) i to u još jednoj mračnoj kombinaciji trilera i drame. Eileen (McKenzie) je povučena, sramežljiva, tiha i šutljiva djevojka koja je ostala živjeti s ocem pijancem (Shea Wigham) u provincijskom gradiću negdje u Massachussetsu. Vrijeme radnje je početak šezdesetih, a nakon smrti majke, Eileen je odustala od studija i vratila se kući kako bi brinula za oca, bivšeg policajca koji je zbog akutnog stadija alkoholizma očito postao nesposoban za posao.
Radi Eileen kao neko pomoćno osoblje u obližnjem zatvoru, a jedna je to od onih gotovo nevidljivih djevojaka koja kao da se pomirila s takvim ispraznim i dosadnim životom i svakodnevnim ponižavanjima oca. Osjeća se ona nevidljivo i žudi da je netko ugleda, a želja će joj se ispuniti kada u zatvor stigne nova psihologinja. Rebecca (Anne Hathaway) je stigla ondje iz New Yorka i sušta je suprotnost Eileen. Zavodljiva, elokventna, moderna, liberalna i samosvjesna Rebecca vrlo brzo će potpunu opčiniti mladu i zatvorenu Eileen. S druge strane, kao da je i Rebecca shvatila da je Eileen potreban neki poticaj da se izvuče iz svoje čahure jer djevojka je to s očitim potencijalom i između njih će se razviti zanimljiv odnos. I dok se činilo da bi se priča tu mogla razviti u smjeru "Carol" Todda Haynesa, pripremio nam je Oldroyd ovdje zanimljiv, mračan i posve neočekivan twist.
Pa iako se ne može poreći da "Eileen" ima svijetlih i zanimljivih trenutaka, kao da su i McKenzie, a posebno Hathaway u više nego solidnoj formi, bilo je to baš nekako čudnovato. I to ne čudnovato na način koji bi me fascinirao, već će se tu priča razviti u posve neočekivanom smjeru i to uz dosta neuvjerljive psihičke transformacije glavne junakinje. Premijeru je "Eileen" imao na festivalu u Sundanceu, a baš čudan i bizaran mi je i cijeli ugođaj filma. Nisam uspio do kraja dokučiti jesu li tu neke situacije intencijski napravljene da budu smiješne, ali smiješne na nekako bizaran način, ili je to ispalo slučajno. Očekivao sam ipak barem nešto više od ovog filma, pogotovo jer je Oldroyd s "Lady Macbeth" pokazao da ima potencijala.
Primjedbe
Objavi komentar