"El Castigo" ili "Kazna" jedan je od onih posve nepoznatih filmova zbog kojih se isplati pogledati (ili barem početi gledati pa odustati ako ne valjaju) i više sličnih nerazvikanih filmova jer u tom filmskom moru uvijek ispliva i nešto ovakvo. Senzacionalna kombinacija trilera i drame, na kraju nevjerojatno kontroverzna minimalistička misterija snimljena je u jednom neprekinutom kadru čiji je autor do sada mi nepoznati Čileanac Matias Bize. Imamo ovdje praktički tek dva lika, no supružnici Mateo (Nestor Cantillana) i posebno Ana (Antonia Zegers) vrhunski iznose cijeli ovaj nevjerojatno intenzivan i upečatljiv film.
Anu i Matea upoznajemo dok se autom voze kroz šumu. Djeluju oni zabrinuto, a uskoro shvaćamo i zašto. Do prije koju minutu s njima je u autu bio i njihov sedmogodišnji sin Lucas koji je očigledno bio nepodnošljiv tijekom putovanja na obiteljsko okupljanje k Aninim roditeljima. Kako bi kaznila neposlušnog i hiperaktivnog sina koji se kao i većina svojih vršnjaka ne odvaja od mobitela i laptopa, Ana ga je nakratko odlučila izbaciti iz auta i ostaviti samog u šumi. Mateo očito i nije bio presretan tom odgojnom metodom, a taj pomalo ekstreman način kažnjavanja ovim će se roditeljima ubrzo obiti u glavu. Kada se vrate na mjesto gdje su samo koju minutu ranije ostavili Lucasa, shvatit će da ga ondje više nema.
Bacit će se oni u bjesomučnu potragu za dječakom, počet će paničariti, a kada shvate da to više nije zafrkancija, odlučit će pozvati policiju. Problem je samo što reći policajcima? Istinu da su malog izbacili jer je bio neposlušan kako bi ga kaznili ili izmisliti nešto da ne ispadnu loši roditelji i da policija njih ne počne tretirati kao osumnjičenike. Na cijelu tu iznimno dramatičnu situaciju prepunu panike koja će s vremenom prelaziti u očaj, dodatno će utjecati činjenica da je film snimljen kamerom iz ruke, a posebno sve potencira taj jedan neprekinuti kadar. Tu prilike za pogrešku nema, a do kraja će poznata čileanska glumica Antonia Zegers koju smo gledali praktički u svim filmovima njenog bivšeg muža Pabla Larraina (Tony Manero, Post mortem, No, El club, Fantastic Woman), doslovno razvaliti svoju ulogu.
I nije se u početku činilo da će "El Castigo" biti baš tako dobar film, no kako vrijeme prolazi, postaje to sve bolje. Napetost i intezivnost sve su jači, a polako se razotkrivaju ne samo razlike u pristupu odgoja između Matea i Ane, već će do kraja oni konačno postati iskreni jedno prema drugome. Prvenstveno se to odnosi na Anu koja će se posve razotkriti i iskreno reći ono to je muči već godinama, a riječ je o jednoj od onih tabu tema o kojima se baš i ne govori. Svo vrijeme Mateo i Ana strahuju o tome što će ljudi misliti kada čuju da su izgubili sina, a događa se to u trenucima kada još nitko ne zna gdje je maleni Lucas zalutao. Čini se tada kao da ih više muči što će svi misliti da su loši roditelji i kako će sinov nestanak objasniti ljudima od činjenice da dječaka i dalje nema i kako vrijeme prolazi sve manja je šansa da će ga pronaći. Posvađat će se oni oko odgojnih metoda i uloge majke i oca jer dok je Ana koja uvijek izigrava strogoću i odgaja sina, Mateo je taj koji mu uvijek popušta pa je zato i popularniji kod sina.
Progovorit će oni o očekivanjima i vodi cijela ova priča prema klimaktičnom finalu koji djeluje gotovo kao udarac u prsa i gledatelj gotovo ostaje bez zraka u plućima dok sluša završni Anin monolog. Ono što Ana misli i osjeća vjerojatno su pomislili i mnogi, no misli su to i stanje o kojima vjerojatno nitko ne želi govoriti. Film je to koji propitkuje što znači biti dobra majka i dobar otac jer i Ana i Mateo o sebi po tom pitanju imaju visoko mišljenje, iako negdje duboko u podsvijesti vjerojatno itekako dobro znaju svoje manjkavosti i pogreške. Sve to do kraja će izaći na površinu ovog naizgled jednostavnog filma koji djeluje kao da se mogao snimiti za jedno popodne na jednoj lokaciji. No, "Kazna" je sve samo ne jednostavan film. Duboka, kompleksna, sjajno promišljena provokativna misteriozna drama koja itekako zaslužuje pažnju.
Primjedbe
Objavi komentar