Ovaj talijanski film još
jedan je dokaz da nešto što funkcionira na papiru odnosno u knjizi, ne mora nužno
funkcionirati na filmu. Iako nikad nisam čitao ništa od talijanskog pisca
Sandra Veronesija čiju knjigu po imenu "Kolibrić" je odlučila
adaptirati iskusna filmašica Francesca Archibugi, očigledno je to jedan od
romana koje je jako teško prenijeti na film. Archibugi se u priči čija se
radnja proteže kroz valjda šest desetljeća dosta pogubila i sve to djeluje nekako
konfuzno, natrpano, a na dojam zbunjenosti utječu konstantni skokovi kroz
vrijeme. Malo je glavni protagonist Marco Carrea (ponajbolji talijanski glumac
Pierfrancesco Favino) zvani Kolibrić tinejdžer pa je mladić pa odrasli čovjek
pa čovjek srednjih godina da bi na kraju bio starac. I to ne nužno tim redom.
I radnja je tu nelinearna i stalno skačemo iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Sve tu kreće tijekom ljetovanja u prekrasnoj vili gdje obitelj Carrera ljetuje. I tog ljeta dogodit će se nekoliko ključnih trenutaka u Kolibrićevom životu jer fatalno će se on zaljubiti u mladu Francuskinju Luisu (Berenice Bejo kao odrasla), no tu će romansu prekinuti tragedija. Njegova sestra Irene će se utopiti, a on će izgubiti kontakt s Luisom da bi se s njom ponovno susreo tek dvadesetak godina kasnije kad će se ispostaviti da su oboje oduvijek bili zaljubljeni jedno u drugo. No, životi su im se već drukčije raspleli, oboje imaju svoje obitelji pa će i njihova veza koju će nastaviti održavati ostati na nekoj platonskoj razini.
Marco se u međuvremenu oženio za stjuardesu Marinu (Kasia Smutniak) koja pati od ozbiljnih psihičkih problema i potpuno je izvan kontrole, a imaju oni kćer. Važnu ulogu ima i Marinin psihijatar (Nani Moretti) koji će potražiti Marca kako bi ga upozorio na ženine probleme i njene paranoje pošto je uvjerena da će je muž ostaviti zbog stare ljubavi. I tako će se polako početi slagati slagalica o životima koji traju desetljećima, o životima obilježenim traumama, tragedijama, pravim i pogrešnim odlukama i svemu što i život obično donosi. Svega tu ima, od pokera do ljubavi i iako do kraja sve tu sjeda na svoje mjesto i priča dobiva smisao, ipak mi je sve to ostalo dosta nedorečeno i melodramatično.
Primjedbe
Objavi komentar