Mladi vijetnamski filmaš Thien An Pham očigledno je još jedan od sljednika slow cinema pokreta koji kao da se sve dublje ukorjenjuje u jugoistočnoj Aziji. Najpoznatiji autor tog pokreta je Filipinac Lav Diaz, a njegovo stvaralaštvo očigledno je utjecalo na mladog Vijetnamca kojem je ova trosatna drama donijela nagradu za najboljeg debitanta u Cannesu. Film je to sporog ritma za koji treba strpljenja, snimljen uglavnom dugim statičnim kadrovima uz povremene švenkove. Pratimo tu sudbinu mladića po imenu Thien koji će se nakon obiteljske tragedije zaputiti iz Saigona natrag u planine, u selo u kojem je odrastao. I krenut će on kući kako bi pronašao starijeg brata i to nakon što je Thienova šogorica stradala u prometnoj nesreći, a petogodišnji nećak Dao sada je ostao njegova briga.
Nitko ne zna gdje je Thienov brat, koji je odavno napustio svoju obitelj i pretpostavlja se da je preselio u neki izolirani dio zemlje i zasnovao novu obitelj. I do jučer dosadan i pomalo banalan gradski život za Thiena će završiti jer će on nećaka odvesti u rodno selo gdje će susresti ljude koje nije vidio godinama. Vjerojatno je on mislio da se više neće ondje vraćati, a pokušavajući pronaći brata, kao da će i on pokušati pronaći neki dublji smisao u svom životu. Jedna je to od onih pomalo filozofskih, egzistencijalističkih drama, enigmatična i snimljena s puno stila u kojoj bitnu ulogu igra i samo okruženje. Taj kontrast gradske gužve, buke i nemira te planinske tišine, prirode i mira.
Primjedbe
Objavi komentar