Mlada britanska filmašica Emerald Fennell predstavila se 2020. godine s crnohumornim trilerom prepunim iznenađenja "Promising Young Woman", a u istom tonu i stilu nastavlja sa sljedećim filmom. I dok je za prethodni film osvojila Oscara za najbolji originalni scenarij, mislim da "Saltburn" neće biti baš tako uspješan, no svejedno je riječ o zanimljivoj i ambicioznoj kombinaciji crne komedije, psihološke drame i trilera prepunoj iznenađenja. "Saltburn" je istovremeno i mračna satira o društvenom statusu i klasi, a ovim filmom kao da je pomalo ušla i na teren koji je u "Parazitu" tako briljantno obradio Joon-ho Bong.
Dijelom ova priča pomalo podsjeća i na "Talentiranog gospodina Ripleya", a riječ je o još jednom uvrnutom, provokativnom, kontroverznom pa i zlobnom filmu u kojem je Fennell okupila sjajnu glumačku ekipu. Tu ekipu predvodi Barry Keoghan, mladi Irac koji već ima iskustva u uvrnutim filmovima (sjetimo se samo Lantimosovog "Ubojstva svetog jelena"), a konačno je stiglo vrijeme da i on dobije glavnu ulogu u nekoj većoj produkciji. Keoghan je tu Oliver Quick, povučeni i samozatajni, neugledni čudak koji je upravo uz stipendiju upisao studij na Oxfordu. I od početka je očito da je on nevjerojatno inteligentan, no isto toliko je čudan i nekako ljigav dok shvaća kako se nitko od tih uglavnom bogatih kolega neće družiti s njim.
Vrlo brzo on će razviti fiksaciju prema kolegi Felixu Cattonu (Jacob Elordi), visokom i zgodnom mladom aristokratu koji je sušta suprotnost Oliveru. Šarmantan, karizmatičan, privlačan, stalno u društvu djevojaka, a čini se da Oliver podjednako kao što želi biti u njegovoj blizini, želi biti on. Do kraja će ostati dosta nejasno koja je njegova namjera. Je li on zaljubljen u Felixa, želi li biti njegov prijatelj, želi li biti on ili samo želi biti u njegovoj blizini kako bi se ugurao u visoko društvo, a igrom slučaja Oliver će uspjeti pridobiti Felixovo povjerenje. I bit će to čudan odnos jer jasno je kako je Felix tu dominantan, dok Oliver gotovo pa ima status njegovog kućnog ljubimca, ulizuje mu se, prati ga kao psić i stalno pokušava biti uz njega iako ga upozoravaju da će mu vrlo brzo dosaditi.
No, stići će i ljetni praznici, a nakon što Oliver svom bogatom prijatelju izmisli scredrapateljsku obiteljsku priču, ovaj će ga pozvati da ljeto provede s njegovom obitelji u ogromnoj britanskoj aristokratskoj vili. I tek tamo će krenuti pravi show kad upoznamo Felixovu obitelj, groteskne karikature britanskih aristokrata kakve obično gledamo u onim tipičnim uštogljenim britanskim filmovima. Rosamund Pike je tako glamurozna Felixova mama Elspeth, nekadašnji model (tvrdi da je pjesma "Common People" Pulpa nastala prema njoj), a Richard E. Grant je njegov površni i djetinjasti otac, sir James. Tu je i Felixova mlađa sestra Venetia dok je Carey Mulligan Elspethina prijateljica Pamela, koja također privremeno živi u tom dvorcu. I svi su oni narcisti obuzeti samim sobom pa vjerojatno i zato neće shvatiti koje su prave Oliverove intencije.
Neće trebati puno proći kako bismo shvatili da Oliver uopće nije tako bezazlen i naivan kako se čini na prvu. Spoznat ćemo relativno brzo da je on pravi mali sociopat, bolesnik spreman na sve, a Keoghan je ponovno sjajan kao taj groteskni čovječuljak koji je razvio bolesnu fiksaciju na Felixa, no shvatit ćemo do kraja da ništa tu nije slučajno. I stilski je to izuzetno zanimljiv film pa se s vremenom to blještavilo luksuznog dvorca i bogatstvo Felixove obitelji pretvara u mračnu noćnu moru, a pripremila je Fennell ovdje i neke prilično šokantne pa i nelagodne situacije za gledanje. Iako je "Saltburn" ipak nešto slabiji film od prethodnika, bio je ipak to tek maleni korak unatrag u odnosu na "Prosiming Young Woman" i potvrdila je ova Britanka da je autorica s dobrim i zanimljivim idejama koje zna realizirati.
Primjedbe
Objavi komentar