Potpuno suludu fantazmagoriju snimio je do sada mi potpuno nepoznati američki filmaš Eddie Alcazar. Osim što snima filmove, Alcazar se bavi i razvojem kompjuterskih igrica, a to je posve očito i u ovom divljem, postmodernističkom, apstraktnom i nadrealnom SF trileru koji je producirao Steven Soderbergh. Definitivno "Divinity" neće biti film po svačijem guštu i ovo je jedan od onih ekstremno uvrnutih, bizarnih, arty ludorija koja pleše po rubu treša, a premijerno je prikazan u Sundanceu. I vjerojatno je SF film dosta teško snimiti sa skromnim budžetom kao što je očigledno imao i Alcazar, no on je to nadoknadio inovativnim i originalnim pristupom, a prilično staromodna crno - bijela fotografija pokazala se kao odličan izbor.
I baš kao što vizualno "Divinity" izgleda potpuno divlje, podjednako je suluda cijela priča. Dva blizanca će se tu spustiti na Zemlju kako bi spriječili znanstvenika Jaxxona (Stephen Dorff) kako bi proizveo napitak koji ljudima omogućava besmrtnost. I pojavit će se ti blizanci u najgorem mogućem trenutku, baš kada Jaxxon praši mladu damu koju je utjelovila porno glumica Emily Willis. Prije smrti je na razvoju napitka za besmrtnost radio Jaxxonov tatko (Scott Bakula), no kako to često biva, pohlepni sin potpuno je izvitoperio očeve dobre i humanističke ideje. Jer dok napitak koji se naziva Divinity korisnicima omogućuje zaustavljanje starenja tijela i duha, ima tu i jedna kvaka jer ćemo shvatiti da se on proizvodi od ljudskih fetusa. Dodatni problem je što u tom izobličenom i suludom svijetu vlada nestašica fetusa pošto je 97 posto populacije neplodno.
Kad otmu Jaxxona, blizanci će ga krenuti kljukama s abnormalnim količinama Divinitya, a to će ga ubrzo pretvoriti u nabildano čudovište. Zapravo, cijeli film je krcat nekakvim grotesknim bilderima kakav je i Jaxxonov brat, a osim tih kreatura, tu je i neki bizarni kult mladih žena koji će prigrliti pod svoje i porno glumicu. Tu je i djevojka po imenu Nikita koja će završiti u krevetu s blizancima koji su oteli Jaxxona, a ispostavit će se da bi ona mogla biti jedini spas za civilizaciju. Film je to potpuno nenormalan od prve pa do zadnje scene, a sama završnica je baš pravo luđaštvo. Vizualno to djeluje baš neobično, kao da nije s ovog svijeta, a ispod površine cijele te sulude gotovo pa stripovske priče, Alcazar otvara i neka kompleksna etička pitanja. Ne znam je li to bilo intencijski ili ne, ali "Divinity" nakon nekog vremena postane i urnebesno smiješan, a riječ je od jednom od onih filmova koji su tako bolesni i nenormalni da čak postanu zabavni.
Primjedbe
Objavi komentar