Nakon nekoliko ipak dosta slabijih filmova Aki Kaurismäki se vratio u velikom stilu. "Fallen Leaves" je romantična komedija koju je vjerojatno najpoznatiji finski filmaš svih vremena snimio u svom prepoznatljivom deadpanovskom stilu i vjerojatno je to njegov najbolji film još od "The Man Without Past". Konačno se on vratio temama s kojima je bio najzanimljiviji i najbolji, prikazu života običnih, prosječnih, čak i ispodprosječnih Finaca, a "Fallen Leaves" gotovo bi se na kraju mogao opisati i kao feel-good film što je nešto posve netipično za Kaurismäkija. Njegova prethodna dva filma (Le Havre snimljen u Francuskoj i The Other Side of Hope azilantima) uopće mi nisu sjela, a sada se u Cannesu predstavio romantičnom humornom dramom snimljenom s puno šarma, stila i duha.
Zaslužio je slavni Finac nagradu žirija u Cannesu, imalo je "Palo lišće" pet nominacija za europski film godine (najbolji film, režija, scenarij, muška i ženska uloga), a bavi se Kaurismäki u ovoj tragikomediji svojim klasičnim temama: kroničnim alkoholizmom, samoćom, depresijom i gubitkom posla. Ako jednog dana kojim slučajem završim u Helsinkiju, vjerojatno ću se jako razočarati jer grad je to koji zamišljam baš kao mjesto iz Akijevih filmova. Tmurno i sivo mjesto prepuno ekscentričnih čudaka, a ponovno on donosi vjerojatno karikirani depresivni i otužni prikaz finske prijestolnice. Da stalno na radiju likovi ne slušaju vijesti o ratu u Ukrajini, mislio bi čovjek da se radnja ovdje odvija negdje osamdesetih ili devedesetih godina prošlog stoljeća.
I u takvom otužnom karikiranom Helsinkiju upoznat ćemo dvije tužne i usamljene osobe koje će se slučajno susresti. Ansa (Alma Pöysti) u početku radi u supermarketu, no ubrzo će dobiti otkaz jer ju je nadzornik uhvatio kako je u torbu spremila paketić sira kojem je istekao rok trajanja. Holappa (Jussi Vatanen) je varioc koji će također dobiti otkaz zbog ozbiljnih problema s alkoholom, a susrest će se oni u bizarnom karaoke baru koji djeluje kao da će ondje svaki čas nastupiti Leningrad Cowboysi. Oboje žive prilično isprazne, samotnjačke živote, a oboje kao da su se pomirili s takvom sudbinom. Nakon što te prve noći u karaoke baru gotovo i ne progovore jedno s drugim, već samo izmjene nekoliko pogleda, Ansa će pronaći Holappu kako pijan leži na klupi.
Koji dan kasnije putevi će im se ponovno spojiti i otići na piće, potom i u kino, no problem će nastati kad Holappa izgubi papirić na kojem je Ansa zapisala svoj telefonski broj. Dok će je on pokušavati pronaći u gradu, Ansa će misliti da je on zaboravio na nju iako joj se činilo da su kliknuli na prvu, a pripremio je Kaurismäki tu brojna iznenađenja. Iako "Fallen Leaves" nije klasična komedija, film je to pun tipičnog Kaurismäkijevog pomalo apsurdističkog humora, a snimljeno je to u prepoznatljivom ekscentričnom, deadpanovskom i melankoličnom stilu. Nije to klasična romansa i čini mi se kao da Kaurismäki tu pomalo i parodira klasične američke melodrame jer teško je uopće shvatiti što Ansa vidi u Holappi.
I ne skriva on da je kronični alkoholičar, a ne samo da je depresivni pijanac, već on djeluje kao potpuno nezanimljiv čovjek. Kada je zajedno s Ansom, njihovi susreti su prepuni onih pomalo nelagodnih tišina i trenutaka u kojima kao da ne znaju o čemu bi razgovarali. Kao da im ponestaje tema jer Holappa je neotesani pijanac, no očito čovjek dobrog srca samo ne zna kako to pokazati. Ima tu genijalna scena u kojem kolega pita Holappu zašto pije. Ovaj odgovara zato što je depresivan, a kada mu ovaj postavi potpitanje zašto je depresivan, ovaj odgovara zato što pije. Začarani je to krug iz kojeg e Holappa, a vjerojatno i dobar dio njegovih sunarodnjaka koje Kaurismäki kroz njega prikazuje, jednostavno ne može i ne zna izvući, no vidjet ćemo da ipak i za takve postoji nada u ovom slatkoj, šarmantnoj i simpatičnoj tragikomediji.
Primjedbe
Objavi komentar