Vjerojatno je svima dobro poznato da su u Sovjetskom savezu za vrijeme Staljina postojali zloglasni gulazi. Logori za prisilni rad smješteni u ledenom Sibiru gdje se tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća završavalo zapravo jako lako. Uvijek se sjetim Solženjicina i njegovom remek-djela "Arhipelag gulag" u kojem u prvom dijelu te knjige opisuje razloge i povode zbog kojih se ondje završavalo. Gulag je zasigurno jedno od najgorih mjesta u ljudskoj povijesti, no manje je poznata činjenica da je u sibirskim gulazima nakon II svjetskog rata završilo više od 600 tisuća japanskih ratnih zarobljenika.
Sudbinu jedne takve ekipe nesretnika koji su se na samom završetku rata zatekli u kineskoj pokrajini Mandžuriji koja je bila pod okupacijom Japana, pratimo u ovoj emotivnoj i potresnoj povijesnoj drami iskusnog filmaša Takahise Zezea. Koliko vidim, Zazin film ima dva engleska naziva. Ja sam ga uspio pronaći pod imenom "From Siberia with Love" dok je drugo ime filma "Fragments of the Last Will" i taj drugi naziv možda i otkriva previše. Jer premda nam je od samog početka kada skupina japanskih vojnika završi u gulagu, jasno da svi oni neće preživjeti, lako je za pretpostaviti fragmenti čije posljednje volje bi se tu na kraju mogli prikupljati. Uspio je Zeze kvalitetno i nadahnuto prikazati povijesne okolnosti i rekreirati taj užasavajući sovjetski gulag u kojem će japanski zarobljenici prisilno raditi i po najnižim mogućim temperaturama.
Pa iako su oni u logoru, vidimo u početku da se oni i dalje čvrsto drže poznate japanske stege i discipline te se zna tko su vojnici, a tko dočasnici i časnici. Među zarobljenicima je i mladi inženjer Yamamoto (Kazunari Ninomiya), čovjek neslomljivog duha koji će svojom moralnošću i osjećajem za pravdu nepovratno utjecati na ostale. Yamamota upoznajemo još u Harbinu kada se za vrijeme bombardiranja odvaja od obitelji, žene i četvero male djece, a potom ga vidimo sa stotinama i tisućama sunarodnjaka u zarobljeništvu. I godine će prolaziti, supruga Mojimi (Keiko Kitagawa) će strpljivo čekati Yamamota da se vrati iz logora, a unatoč tome što svojim postupanjem Rusi krše sve konvencije, neće tu biti puno pomoći.
Imao je ovaj film potencijala za još i više od dobre povijesne drame, a šteta je što se na kraju ipak previše utopio u sentimentalnosti i melodramatici gotovo na silu pokušavajući biti jedna od onih drama koje tjeraju suze na oči. I zaista je tragično i šokantno što će sve ti ljudi proživjeti u gulazima, ali malo mi je išlo na živce to završno forsiranje na pretjeranoj emotivnosti i patosi. Svejedno, potresna je to humanistička drama o neslomljivom ljudskom duhu i savršen pokazatelj da ne postoji niti jedna životinja koja može preživjeti ono što može čovjek.
Primjedbe
Objavi komentar