Stiliziranom coming of age dramom čija se radnja odvija u siječnju 1991. godine odnosno nekoliko mjeseci uoči raspada SSSR-a predstavio se na festivalu u Tribeci već iskusni latvijski filmaš Viesturs Kairss. I ne samo predstavio, već je osvojio nagradu za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji. Kako se radnja odvija u to revolucionarno, prevratno vrijeme koje je konačno Latviji donijelo nezavisnost, jasno da je to u glavnom fokusu filma, no ne direktno, već iz perspektive 19-godišnjeg Jazisa. U uvodnoj sceni tog mršavog i čupavog mladića upoznajemo dok potajice s prijateljem snima sovjetske trupe kako guše jedan u nizu prosvjeda i preuzimaju kontrolu nad glavnom medijskom kućom u Rigi.
Kako Jazis to snima malom kućnom kamerom, tako i fotografija "Janvarisa" ima neki retro štih povremeno, kao i da je sam film snimljen nekom starinskom kamerom. No, iako snima te opasne situacije, Jazis djeluje nekako apolitično, a jedino što ga zanima je snimanje i eksperimentiranje kamerom. To će se vrlo brzo promijeniti kada upozna Annu, djevojku s kojom će ga spojiti ljubav prema filmu i san da postanu režiseri, no njihova veza naći će se na kušnji. I to kada latvijski dokumentarist Juris Podnieks za asistenticu uzme Annu, a ne Jazisa.
I to će mladića koji je sve do upoznavanja buntovne, otvorene i šarmantne Anne djelovao nekako povučeno, sramežljivo, itekako pogoditi te će utjecati na njihovu vezu. No, Jazis kao da će odjednom početi shvaćati da se svijet ne vrti oko njega, veze koju je potencijalno upropastio svojom taštinom i snimanja filmova. Jer grad se polako počinje pripremati za ulične borbe sa sovjetskom vojskom, postavljaju se barikade, a on će shvatiti koja je zapravo njegova misija - snimanje onoga što se oko njega događa i bilježenje tih, pokazat će se, iznimno bitnih trenutaka u latvijskoj modernoj povijesti.
Primjedbe
Objavi komentar