Pogledaj samo koliko se cijeli svijet promijenio u posljednjih stotinu godina, a sustav školovanja u Meksiku gotovo je identičan kao tada. Otprilike tim riječima novi učitelj u šestom razredu u meksičkom gradu Matamorosu Sergio Juarez (Eugenio Derbez do sada je najpoznatiji bio kao učitelj glazbe u Oscarom nagrađenom filmu CODA) pokušava ravnatelju Chuchu (Daniel Haddad) opisati svoje posve nekonvencionalne i neuobičajene nastavne metode. Njegove metode su zbilja radikalne. Pogotovo kada se zna da je on u zloglasni gradić Matamoros kojim vladaju nasilje, siromaštvo i strah od kriminalnih kartela upravo stigao iz Teksasa gdje je radio u srednjoj školi.
Vrijeme radnje filma koji je Christopher Zalla snimio po stvarnim događajima i stvarnim ljudima je školska godina 2011/12., a škola u Matamorosu već godinama je jedna od najgorih u Meksiku. Vidimo da je većina učitelja odavno digla ruke od svega i bitno im je jedino da njihovi učenici u što većem broju prođu godišnje ispite. Iako oni unaprijed uspiju dobiti pitanja i odgovore završnog testa, ta škola ima najgore rezultate u cijeloj zemlji, no nitko se time previše i ne zamara jer ionako misle da od tih klinaca kasnije neće biti ništa. Većina njih neće završiti ni osnovnu školu, a koliko je to užasno i nesigurno mjesto vidimo već u jednoj od uvodnih scena.
Klinci idu kući iz škole i prolaze pokraj mjesta ubojstava gdje policija upravo lijepi traku, no nitko se previše ne uzbuđuje zbog onoga pored njih. Već prvog sata kada u učionicu stigne Sergio, shvatit ćemo da je on odlučio ići nekim drugim metodama u školi koja je ograđena žicom. Pokušat će on tim metodama kod nezainteresiranih učenika probuditi neko zanimanje, a vrlo brzo će njegove metode na užas njegovih kolega početi davati rezultate. Iako je ravnatelj Chucho u početku sumnjičav prema Sergiovim metodama i bitno mu je jedino da se puno ne talasa i da svi živi prođu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, Sergiov entuzijazam će i kod njega s vremenom početi buditi spoznaju da se nešto ipak može promijeniti.
Kad se prvi put susretnu sa Sergiom, i klinci će ostati u šoku jer to ni ne nalikuje više na klasičnu učionicu. Klupe je on izokrenuo i od njih stvorio čamce i postavio ih u poziciju da sami pokušaju doći do odgovora koliko bi ih stalo u pojedini čamac, a da se ne utope. Svaki sat djelovat će posve drukčije, a taj sanjar i idealist pokušat će kroz takav oblik nastave potaknuti djecu da i sami sanjaju, ali i da čine ono što je današnjim klincima možda i najteže - da razmišljaju. Da pokušavaju sami doći do odgovora i zainteresiraju se za upijanje znanja. Snimio je Zalla jedan od onih baš inspirativnih filmova, emotivnu dramu o čovjeku kojem je dojadila ta učmala svakodnevica u kojoj se stalno govori da se ništa ne može promijeniti.
Sergio je odlučio riskirati sve i pokušati nešto promijeniti, inspirirati tu djecu čija je perspektiva nikakva i pokušati im ponuditi nešto drukčije. Shvatio je on da je sustav posložen tako da nikoga nije briga za tu djecu i kakvi će biti njihovi životi. A perspektiva im je da se pridruže nekoj lokalnoj bandi, da rade najlošije poslove kao i njihovi roditelji i da se nikad ne uspiju izvući iz bijede. Što je najgore, u početku nam se čini kao da su se i ta djeca s tim pomirila. No, novi učitelj će kod njih uspjeti probuditi i neki životni žar, nadu da se nešto može promijeniti, ali svima nam je dobro poznato da sustav baš ne preferira one s pomalo radikalnim i neuobičajenim idejama, ma koliko one zapravo bile genijalne, progresivne i dobre.
Djelovat će i Sergiovi pokušaji kao prava borba s vjetrenjačama, no taj eksperiment u koji možda ni sam u početku nije bio sto posto siguran, s vremenom će početi davati rezultate. Kako zainteresirati djecu za nastavu i za ono što bi trebali naučiti, pitanje je koje si vjerojatno postavlja svaki učitelj jer stalno nam se čini kako tu današnju djecu baš ništa ne zanima. Da ipak to baš nije tako i da se djeca mogu zainteresirati svjedoči i ova priča u kojoj taj inspirativni učitelj možda i više od trulog i sporog sistema, želi izazvati upravo te klince. Želi ih isprovocirati i pokazati i dokazati da od tih klinaca može nešto biti, samo ako im se vjeruje i pruži im se šansa. Svjestan je on da je puno važnije od pukog štrebanja na pamet nekih podataka koje danas pronađemo u pet sekundi na internetu, izazvati ih da sami žele učiti, upijati znanja oko sebe, da budu znatiželjni, propitkuju sve oko sebe i pokušavaju sami pronaći odgovore. Izvrstan je i Darbaez kao taj inspirativni učitelj, ali i cijela ova priča je baš sjajna, emotivna i "Radical" je jedan od onih filmova nakon kojih se čovjek nekako bolje osjeća i razmišlja da ima još nade za ovaj svijet.
Primjedbe
Objavi komentar