Masaki Kobayashi jedan je od velikana klasičnog japanskog filma, a na vrhuncu kreativnosti bio je on tijekom šezdesetih. Snimio je Kobayashi tada samurajske klasike kao što su "Harakiri" i "Samurai Rebellion", kultni antologijski horor "Kwaidan", a proslavio se on na prijelazu iz pedesete u šezdesete trilogijom "The Human Condition". Ovu epsku sagu čija se radnja odvija za vrijeme II svjetskog rata podijelio je on na tri filma koji su se pojavili u razdoblju od dvije godine, a trilogija je to koja zajedno traje i duže od gospodara prstenova odnosno skoro deset sati. Prvi film je "The Human Condition: No Greater Love" čija se radnja odvija za vrijeme II svjetskog rata u kineskoj pokrajini Mandžuriji koju su Japanci ranije okupirali.
Kroz cijelu trilogiju pratimo sudbinu mladog inženjera po imenu Kaji (Tatsuya Nakadai za Kobayashija je imao istu ulogu kao Toshiro Mifune za Akiru Kurosawu i glumio je u gotovo svim njegovim filmovima), pacifistički nastrojenog Japanca koji želi izbjeći ratnu obvezu. Umjesto na frontu, Kaji će sa suprugom Michiko biti poslan u rudnike u Mandžuriju gdje mu je dan zadatak pomoćnika upravitelja radnog logora koji se ne razlikuje puno od nacističkih konc-logora u Europi. Zarobljeni Kinezi rade ondje kao robovi preko dana, a po noći su zatvoreni u logoru okruženim električnom bodljikavom žicom, a način na koji se njegovi sunarodnjaci odnose prema kineskim zarobljenicima, potpuno će šokirati mladog idealista.
Kaijev zadatak je poboljšanje efikasnosti u rudnicima, a dok će njegovi kolege kvote pokušati povećati brutalnostima i okrutnostima, on će pokušati implementirati neke druge, humanije metode. I djeluje on naivno jer vjeruje da može nešto promijeniti i odmah će upasti u konflikte s nadređenima koji poznaju samo govor biča i mača. Pokušat će on osigurati određenu autonomiju za izgladnjele kineske ratne zarobljenike, dovodit će i samog sebe u opasnost da se izbori za njihova prava i bolje uvjete, no to će ga do kraja skupo koštati. I definivitno je "The Human Condition" jedna od onih epskih, ratnih saga, raskošna produkcija s bezbrojnim statistima kakve se danas rijetko snimaju jer bi bile preskupe.
Cijela ova trilogija prati sudbinu Kaija, tog mladog japanskog pacifista i socijalista, a kroz njegov primjer perfektno film snimljen prema istoimenom romanu objavljenom u šest nastavaka Junpeia Gonikawe prikazuje kako je izgledao život u totalitarnom, militarističkom Japanu za vrijeme II svjetskog rata. Cijelu priču Gonikawa je dobrim dijelom osmislio i prema vlastitim iskustvima u to doba i ti su romani odmah postali bestseleri u Japanu. I romani, kasnije i filmovi izazvali su odmah i velike kontroverze u japanskom društvu koje je dijelom i dalje blagonaklono i pozitivno gledalo na razdoblje tamošnjeg militarizma kada se Japan izgradio kao najveća kontinentalna sila.
Maestralna je to antiratna drama koja je djelovala otrježnjujuće na dobar dio japanskog društva koje i tada nije željelo priznati da su činili takva zvjerstva i užase. Vjerojatno je lakše preko takvih užasnih stvari samo prijeći i pretvarati se da se one nisu dogodile, no Kobayashi je imao sličnu sudbinu kao Gonikawa i osjećao je veliku povezanost s književnim predloškom i silno je želio snimiti film po čuvenim knjigama. Kako tada televizijske serije baš i nisu bile nešto popularne, tako je Kobayashi svoj desetosatni film bio prisiljen podijeliti u trilogiju, a i danas se "The Human Condition" smatra jednim od najvažnijih filmova u poslijeratnom japanskoj kinematografiji dok se Kobayashija opisuje kao sineasta koji je ponajbolje prikazao stanje u japanskom ratnom i poslijeratnom društvu.
Primjedbe
Objavi komentar