Urbanist Diego (Alberto Ammann) i plesačica Elena (Bruna Cisi) odlučili su preseliti iz Španjolske u SAD. Elena je imala tu sreću i osvojila zelenu kartu te je ovaj (relativno) mladi par odlučio potražiti sreću u Americi. No, već po dolasku u njujoršku zračnu luku iz koje im za dva sata kreće avion za Miami, nastupit će problemi. Granična policija odvest će ih u sobu za ispitivanje gdje će biti podvrgnuti beskonačnom i iznimno nelagodnom saslušanju. Trajat će to satima, a iako se na prvu čini da ih se maltretira potpuno bezrazložno, shvatit ćemo da nisu oni odabrani baš posve slučajno.
Bio je "Upon Enetry" i debitantski dugometražni film za Alejandra Rocasa i Juana Sebastiana Vasqueza, dvojac koji vjerojatno ima nekih dodirnih točaka s glavnim likom Diegom. Baš kao i on, i oni su porijeklom iz Venezuele te žive u Španjolskoj, a njegova nacionalnost mogao bi biti jedan od razloga zašto su on i Elena zadržani. I podvrgnuti pravoj psihičkoj torturi jer doživjet će oni jeziv udar na privatnost i tretman kao da su u najmanju ruku teroristi koji spremaju neki krvavi napad. Situacija je tim gora jer je Elena dijabetičarka, a djeluje sve to užasno ponižavajuće, gotovo dehumanizirajuće.
Ipak, tijekom ispitivanja otkrit će se i neke tajne, prvenstveno iz Diegovog života, a sve ono što će proživjeti kao da će dovesti i do nekih pukotina u njihovom odnosu. Jer u početnim scenama dok ih vidimo kako se spremaju na putovanje i kad dolaze u Ameriku, djeluju oni kao skladan par. No, u završnim scenama vidjet ćemo također da je jako malo od tog sklada i idile ostalo. Iako se činilo u početku da bi "Upon Entry" mogao biti klasični kliše, on itekako uspijeva i držati tempo i dinamiku, a čini se kao da autori iznose priču s kakvom su se možda i sami susreli. Film je to koji tematizira i rasizam, iskorištavanje pozicije moći jer Diego i Elena posve su bespomoćni jednom kad uđu u te prostorije za ispitivanje.
Čini se cijela ta procedura u početku potpuno apsurdnom, gotovo kafkijanskom jer ni gledatelju, a čini se ni njima nije jasno zašto moraju prolaziti kroz sve to. A ono kroz što prolaze, ta serija naizgled glupih i nevjerojatno iritirajućih pitanja jednostavno ih moraju razbijesniti i kao da je cilj ispitivačima izbaciti ih iz takta. Oboje se osjećaju iznimno ranjivo i osjetljivo, a iako njima zasigurno nije nimalo ugodno, cijeli ovaj film kao da ima pomalo uvrnutu notu crnog humora jer sve to u početku djeluje kao neka gruba zafrkancija. Imao je "Upon Entry" sasvim pristojan festivalski život i nakon premijere na festivalu u Tallinu gdje je dobio nagradu filmske kritike, prikazan je na još brojnim festivalima u cijelom svijetu.
Primjedbe
Objavi komentar