Revolucija kojom je potkraj 1989. godine svrgnut diktator Ceausescu, čest je motiv moderne rumunjske kinematografije. No, u velikoj većini filmova na tu temu koje sam gledao nekako se "plesalo" oko tog ključnog događaja u modernoj rumunjskoj povijesti. Gledali smo te događaje iz distance i kako se tih trenutaka sjećaju pojedinci kao recimo u legendarnom "12:08 istočno od Bukurešta" ili još češće, kako su ti događaji oblikovali rumunjsko društvo u budućnosti. Same revolucije koja je nakratko prerasla u pravi građanski rat u "The Paper Will Be Blue" se dotakao Radu Muntean, a u samo srce revolucije nas u "Libertate" vodi Tudor Giurgiu.
I to ne na klasični naturalistički rumunjski novovalni način na kakav smo navikli, a ne vodi nas on u glavni grad Bukurešt, ni u Temišvar gdje je sve započelo, već u transilvanijski grad Sibiu. Vlada ondje potpuni kaos. Bijesni građani su na ulicama, a s druge strane su vojska, policija i tajna policija odnosno zloglasna Securitate. Pratimo tu taj potpuni kaos koji samo što nije prerastao u građanski rat iz više perspektiva, a sve kreće kada policijsku postaju napada bijesna rulja željna promjena. Za njih su svi isti i pokušavaju se oni dokopati oružja, a nemamo tu klasičnog protagonista, osim možda policajca Viorela koji će se tog dana zateći u zgradi policije. Dok policajci pokušavaju pobjeći, vojska je već promijenila stranu, otkazala poslušnost Ceausescuu i priklonila se narodu, a svi policajci i članovi Securitate su automatski izdajnici.
Problem je što je i među tim običnim građanima zasigurno dosta dojučerašnjih informatora tajnih službi i vlada potpuni kaos jer nitko ne zna tko je na kojoj strani. Ubrzo će Viorel i njegovi kolege s brojnim članovima tajnih službi pa i građana koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu naći zarobljeni i smješteni u prazni olimpijski bazen dok se ne odluči što će se napraviti s njima. Sjajno Giurgiu hvata ovdje taj potpuni kaos trenutka u kojem ništa nije jasno, a djeluje to kao da na ulicama grada vlada pravi rat. Okolo kruže svakakve priče za koje nikome nije jasno jesu li točne ili ne. Priča se da su teroristi otrovali vodu, da se kopaju tuneli iz kojih će kontrarevolucionarne snage krenuti u protuofenzivu.
Svi su tu sumnjivi i baš svaki pojedinac koji se našao na ulici na strani revolucionara mogao bi biti dojučerašnji podupiratelj režima koji je oportunistički prešao na drugu stranu, nadajući se da ga nitko neće prepoznati. Policajci koji sigurno nisu bili cvijeće, svrstani su u istu grupu s mučiteljima iz Securitate, a vojska i časnici koji su do jučer vjerno služili diktatoru, sada se postavljaju kao spasitelji naroda i prvi su u progonu policajaca i tajnih agenata. Film je to brzog tempa i iznimno dinamičan, uzbudljiv u kojem gotovo pa nema sekunde za predah i u kojem Giurgiu kao da propitkuje službene povijesne narative. Premijeru je "Libertate" imao na festivalu u Sarajevu i svakako je to uzbudljiva i iznimno realistična ratna drama koja zaslužuje pažnju.
Primjedbe
Objavi komentar