Moj u zadnje vrijeme omiljeni Meksikanac Michel Franco (Nuevo Orden, Sundown, After Lucia) po drugi put u karijeri zaputio se na drugu stranu Rio Grandea. Njegov prvi američki izlet zvani "Chronic" bio mi je možda i njegov najslabiji film od svih koje sam gledao, a i "Memory" mi je nešto slabiji od njegovih meksičkih djela. U ovoj misterioznoj psihološkoj drami okupio je do sada možda i najjaču glumačku ekipu, a nastup u "Memory" donio je Peteru Sarsgaardu Volpi cup odnosno nagradu za najboljeg glumca u Veneciji. Sarsgaardov je Saul muškarac u četrdesetima koji je u poodmakloj fazi demencije. Jessica Chastain je Sylvia, socijalna radnica koju upoznajemo na sastanku liječenih alkoholičara i otkrivamo da je "čista" već 13 godina.
Nevoljko će se ona zaputiti na obljetnicu mature koju će napustiti kada joj se približi - Saul. On će je pak pratiti do kuće i prespavati ispred nje pošto se neće znati vratiti svojoj kući. Kad ga Jessica ubrzo konfrontira sa činjenicom da ju je on seksualno zlostavljao kada je bila djevojčica, on će tvrditi da se toga uopće ne sjeća, a bit će to tek prvi u nizu šokova i iznenađenja koje je ovaj puta pripremio Franco. Kao što i sam naziv filma sugerira, upravo je sjećanje i kako ono kroz vrijeme oblikuje nečiji identitet, središnja tema ove kompleksne drame koja se bavi i temama kao što su i nasilje, zlostavljanje, oporavak od trauma i pokušaj iskupljenja.
I dok se Saul ne sjeća gotovo ničega, Sylvia bi najradije izbrisala traumatična sjećanja koji su od nje stvorili traumatiziranu i "oštećenu" osobu, a do kraja ćemo se zapitati i koliko su zapravo njezina sjećanja precizna. Zbog svojih trauma Sylvia gotovo pod staklenim zvonom drži svoju 13-godišnju kćer, a s majkom je u lošim odnosima jer joj ona nikad nije vjerovala. I ponovno je Franco snimio film koji od početka do kraja djeluje nelagodno, a sve će se to potencirati s razvojem odnosa Sylvie i Saula. I vizualno to djeluje pomalo zbunjujuće jer kamera je tu opet uglavnom nekako distancirana, daleka, s malo ili gotovo ništa krupnih planova, a ponovno je on od svojih glumaca izvukao maksimum. I Sarsgaard, pogotovo Chastain su uvjerljivi u nimalo jednostavnim i jednoznačnim likovima između kojih će se razviti posve neočekivan odnos. Potresna je to drama o dvoje izmučenih ljudi koje će spojiti sudbina, a kao što smo već naučili kod Franca, radnja će se tu razviti u dosta neočekivanom, više klasično-životnom, nego tipično filmskom pričom.
Primjedbe
Objavi komentar