Čileansku dokumentaristicu Maite Alberdi zapamtili smo po simpatičnom filmu "The Mole Agent", dokumentarcu o 85-godišnjaku koji je poslan u špijunažu u starački dom. Bio je taj sjajan film čak i nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarca, a i u svom sljedećem dokumentarcu Alberdi se fokusirala na protagonista starije životne dobi. No, za razliku od "Agenta krtice" koji je bio duhoviti, simpatični, a opet tako dirljivi i topli pogled na život ljudi u kasnoj fazi života, "La memoria infinita" je posve drukčiji, a opet podjednako upečatljiv i dirljiv film.
Potresna je to dokumentarna drama o jednom briljantnom umu koji se potpuno ugasio i možda i najbolji prikaz na filmu kako izgleda život u poodmakloj fazi Alzheimerove bolesti. No, u isto vrijeme "The Eternal Memory" je i film o beskrajnoj ljubavi, odanosti i želji za životom pa makar i taj život nije više vrijedan življenja. Augusto Gongora nekoć je bio slavni i uspješni čileanski novinar. Fantastičan mislioc koji je za vrijeme diktature riskirao mnogo kako bi potajice snimao dokumentarce o ljudskim tragedijama u to vrijeme. Da igra sudbine s ovim čovjekom bude još strašnija, naslovio je on svoju knjigu o životu u Čileu tog vremena zabranjena i potisnuta sjećanja i u njoj je pisao kako se važno sjećati onoga što je njegov narod proživio i što se tih godina nije smjelo spominjati.
No, u uvodnim scenama vidimo Gongoru kako se on više ničega ne sjeća. Ne zna ni tko je on, ni tko je žena pokraj njega i što se događa. Kada s vremenom shvatimo tko je on i kakav je briljantan čovjek bio, sve to djeluje još strašnije, no nije to samo dokumentarac o jednom velikom čovjeku. Stalno uz njega je i njegova supruga Paulina, poznata kazališna glumica koja je neko vrijeme bila i ministrica kulture. Sada se ona uglavnom posvetila brizi za svog voljenog čovjeka, a istovremeno je to nježan, intiman, potresan i beskrajno tužan dokumentarac koji je u Sundanceu dobio nagradu žirija.
Primjedbe
Objavi komentar