Iza rešetaka belgijskog maloljetničkog zatvora rodit će se ljubav između dvojice mladih prijestupnika u debitantskom filmu mladog belgijskog filmaša Zene Gratona. Premijeru je "Le paradis" ili "The Lost Boys" imao u nekom od popratnih programa festivala u Berlinu, a snimio ga je Graton u naturalističkom stilu, a opet nekako nježno. Nakon još jednog u nizu neuspješnog pokušaja bijega iz zatvora, mladi i bijesni 16-godišnji Arapin Joe (Khalil Ben Gharbia) poslan je natrag na staro mjesto. U maloljetničkom zatvoru uskoro će završiti i William (Julian De Saint Jean), tetovirani klinac kojeg prati glas problematičnog tipa.
Vrlo brzo između Joea i Williama razvit će se privlačnost i veza, a pomalo na tragu ipak puno boljeg austrijskog "The Great Freedom", taj će odnos i povezanost za njih predstavljati neku vrstu slobode. Dakako da će se oni morati skrivati jer pravila maloljetničkog zatvora ne dopuštaju homoseksualne veze, no oni će pronalaziti načine da budu bliski. Bio je to još jedan u nizu filmova koji tematiziraju odbačenosti i autsajderstva takvih neprilagođenih klinaca iz uglavnom nesređenih obitelji koji su još od mladih dana krenuli putem kriminala. Vidimo kako ih djelatnici maloljetničkog zatvora pokušavaju izvesti na pravi put, kako oni ondje uče neki zanat da bi se mogli što prije reintegrirati u društvo jednom kada izađu, no ti su klinci gotovo kao divlji konji koji se ne daju ukrotiti.
Film je to snimljen s puno stila i nježnosti, a do kraja nekako i uspijevamo shvatiti bijes svih tih klinaca koji očigledno imaju neke talente. Posebno se to odnosi na Joea u kojem i socijalni radnici koji rade ondje vide klinca koji nije nasilan ili izopačen, već jednostavno on kao da od djetinjstva nije ni znao za bolje. Imamo tu i upečatljivu scenu u kojoj na satu poezije, Joe pun bijesa odrepa potresnu pjesmu o odrastanju u slomljenom domu i kako on vidi svoj život kao mladog Arapina u bjelačkom okruženju. Tematizira ovaj film dijelom i sistemski rasizam i činjenicu kako je mlade poput Joea vrlo lako spremiti u neku ladicu i označiti ga kao niškoristi i kriminalca, već nakon prvih prijestupa, a zapravo i nije dobio priliku da se pokaže i nitko ga nije ni pitao kroz što je on sve već prošao u svom mladom životu.
Primjedbe
Objavi komentar