Malo prave filmske egzotike stiže nam iz Nigerije. Nadrealistička fantazija kojom se nigerijski fimaš C. J. "Fiery" Obasi predstavio u Sundanceu, a "Mami Wata" je vizualno impresivna crno - bijela alegorija o konfliktu tradicije i modernosti. Riječ je i o kulturološki zanimljivom filmu koji nas upoznaje s posve drukčijim svijetom i mentalnim sklopom od našeg. Vodi nas "Mami Wata" u zapadnoafričko selo koj se zove Iyi, a riječ je o selu koje živi po nekim tradicionalnim uzusima, bez doticaja s modernom tehnologijom i znanstvenim dostignućima, već se ondje štuje drevni duh vode koji se naziva Mami Wata.
Mami Wata se u Iyiu reprezentira kroz šamanicu Mamu Efe koja je svojevrsni seoski poglavica i svi ostali stanovnici plaćaju joj danak u hrani i novci. No, njena moć doći će pod znak pitanja kada Mama Efe ne uspije iscijeliti jedno bolesno dijete što će dovesti i do konflikta između njenih dviju kćeri, Zinwe i Prisce. Na sve će se nadovezati dolazak u selo i karizmatičnog pobunjeničkog borca Jaspera koji će dodatno potaknuti mještane da se oslobode okova tog tradicijskog matrijarhata i pod njegovim vodstvom prigrle neka moderna pravila. Riječ je o jednom od onih filmova koji nemaju klasičnu, čvrstu naraciju, već Obasi puno više pažnje tu polaže vizualnosti i stilu.
Očigledno je da je Mama Efe ta koja simbolizira tradiciju i neku drevnu šamanističku Afriku koja gotovo pa više ne postoji i u kojoj su se nekadašnji stanovnici držali raznih vjerovanja, magije i duhova. Jasper je pak očito simbol progresa, modernog duha koji sve više zahvaća i afrički kontinent, a djeluje zaista sve tu kao da nije s ovog svijeta. Čarobno, magično, mistično, halucinatorno, a na to svakako utječe i fascinantna crno - bijela fotografija i to oštro kontrastirana. Šteta je samo što je tempo filma dosta spor i što je Obasi ipak sve to odlučio razvući na gotovo dva sata.
Primjedbe
Objavi komentar