Oni nešto stariji možda će se sjetiti serije "Shogun" snimljene početkom osamdesetih po istoimenom romanu Jamesa Clavella u kojoj je britanskog moreplovca zalutalog u Japan glumio Richard Chamberlain. Više od četiri desetljeća morala su proći da se netko ponovno prihvati ekranizacije nekoć popularnog Clavellovog romana, a rezultat je impresivan. Dobro je netko primijetio da je "Shogun" gotovo pa igra prijestolja, samo bez zmajeva i sličnih fantasy elemenata. Radnja je tu smještena u Japan 1600. godine, a možda najbolje bi se ova desetodijelna mini serija opisala kao povijesna fikcija. Neki glavni likovi su osmišljeni prema stvarnim ljudima, a radnja se odvija usred stvarnih povijesnih događaja odnosno usred građanskog rata koji bijesni Japanom.
U Japanu će tako slučajno završiti engleski moreplovac Blackthorne (Cosmo Jarvis koji mi je nekako promašen za ovu ulogu, ali ni to nije uspjelo narušiti kompletan dojam cijele serije). U toj udaljenoj i egzotičnoj zemlji za koju u tadašnjoj Engleskoj znaju da postoji, ali s njom baš i nemaju doticaja. No, zato su se koje desetljeće ranije Japana dokopali njihovi katolički konkurenti - Portugalci i Španjolci, koji pokušavaju širiti svoj utjecaj i religiju u tom zatvorenom i izoliranom kutku svijeta. Kako su prolazili prvi Europljani koji su se dokopali Japana sjajno je prikazao Martin Scorsese u "Šutnji", a u prvim trenucima čini se da se ni Blackthorne neće bolje provesti.
No, ambiciozni moreplovac ubrzo će pridobiti povjerenje moćnog gospodara Toronage (Hiroyuki Sanada) koji se nalazi usred borbe za upražnjeno prijestolje. U tome će mu pomoći Mariko (Anna Sawai), plemkinja koja je naučila portugalski jezik (zna ga i Blackthorne iako se u tim situacijama komunicira na engleskom) i koja također potječe iz nekoć moćne i ugledne obitelji. I naći će se tako Blackthorne uvučen u borbu za prijestolje u kulturi koja mu je potpuno nepoznata i strana, a praktički paralelno s njim i gledatelj upoznaje taj egzotični i potpuno drukčiji svijet. Sjajno "Shogun" prikazuje život u Japanu na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, a sjajno se tu gradi priča i polako upoznajemo okolnosti borbe za upražnjeno prijestolje.
I dok je u Europi tada još uvijek klasični feudalni sistem, Japan funkcionira prilično drukčije iako je i šogunat zapravo neki oblik feudalnog sustava. No, sustav je to koji ima posve drukčija pravila gdje se posebno cijeni čast, a iako je i u Europi život tada bio itekako okrutan, Japan je očigledno bio posebna priča. Vizualno to također izgleda impresivno, a očigledno je kako su se autori Rachel Kondo i Justin Marks iznimno trudili kako bi serija bila što autentičnija i što preciznije prikazale život u Japanu tog doba. Iako je "Shogun" američka serija, glumačka postavljena je sastavljena uglavnom od Japanaca, a sama serija je jako dobro prihvaćena i u Japanu te su i tamošnji kritičari i povijesničari istaknuli da je sve prikazano i iznad njihovih očekivanja.
Serija je to u kojoj imamo jako puno likova i koja se treba pratiti pažljivo i strpljivo, a baš kao u "Igri prijestolja" nitko tu nije siguran i svakog trenutka netko od likova koji su nam prirasli srcu može ostati bez glave. I to doslovno! U početku je dosta teško poloviti odnose moći i osjećamo se tu gotovo kao nesretni Blackthorne koji je završio u potpuno nepoznatom svijetu u kojem ne zna tko je tko. No, nakon nekog vremena postaje jasnije u kojem se to trenutku nalazi samurajski Japan i da je nakon smrti dosadašnjeg šoguna to mjesto upražnjeno. I da na to mjesto postoji više pretendenata. Izvrsna serija koja je osmišljena kao mini serija, no kako se Clavellova knjiga proteže na više od tisuću stranica, tako postoji i nada da bi se to moglo nastaviti.
Primjedbe
Objavi komentar