Postoje neki ljudi koje čovjek slučajno susretne i nepovratno mu utječu na život, a jedan takav susret odigrat će se u ovoj sentimentalnoj drami uglednog francuskog filmaša Christiana Cariona. Charles (Dany Boon) je pariški taksist koji je u dugovima i obiteljski život mu se čini prilično kaotičan. No, jedan poziv će promijeniti sve i to nakon što ga angažira 90-godišnja Madeleine (Lina Renaud) koja iz svog doma u predgrađu seli u starački dom. I putovanje je to koje će potrajati neko vrijeme, za koje će starica u početku prilično nezainteresiranom taksistu, odlučiti ispripovijedati svoju životnu priču.
Ispostavit će se da je ta elegantna bakica imala prilično šokantan i tragičan život, a kroz njenu životnu priču kao da ćemo pratiti i priču o tome kako je izgledalo francusko društvo četrdesetih, pedesetih pa i šezdesetih godina 20. stoljeća. U flešbekovima Madeleine glumi mlada Alice Isaaz te saznajemo kako je ona kao 16-godišnjakinja imala romansu s američkim vojnikom iz koje je dobila sina. Iako je američki vojnik ostao njena vječna ljubav, nikad nije uspjela ući u kontakt s njim kasnije kada je on otišao kući i ne znajući da ima dijete na drugom kraju svijeta. Potom će se ona udati za lokalca Raya, nasilnog pijanca koji će je mlatiti i iživljavati se nad njom, a sve će to ona trpjeti i šutiti, sve dok se nasilnik ne namjeri na njenog sina.
Tek tada ova nostalgična drama dobiva neočekivani obrat, a upravo spoznaja da je bakica poput Madeleine imala takav tragičan i sadržajan život, najjači je adut ovog filma. Jer kada je prvi put vidimo, baš kao i taksist, gledatelj vjerojatno previše i ne razmišlja o tome tko je ona i kakve se tajne skrivaju iz njenog izboranog lica, sijede kose i umornog tijela. Premijeru je "Driving Madeleine" ili "Une belle course" imao na festivalu u Torontu, a bila je to na kraju solidna drama, posve različitia od prethodnog intezivnog trilera "Mon garcon" koji je Clarion prethodno snimio u Francuskoj, potom napravivši i remake u Škotskoj.
Primjedbe
Objavi komentar