Abbe Hassan još jedan je u nizu švedskih filmaša koji korijene vuče s bliskog istoka, točnije iz Libanona. Zato i ne čudi da je na bliski istok smjestio radnju svog debitantskog dugometražnog filma u kojem pratimo sudbinu dvoje ljudi koji su se krijumčarskom rutom iz Sirije zaputili prema Europi. Vrijeme radnje je 2015. godina, građanski rat u Siriji je na vrhuncu, a Europska unija je zatvorila granice i Turska je postala plodno tlo za krijumčare koji pokušavaju profitirati na tragičnim ljudskim sudbinama. Jedan od njih je Sam (Ashraf Barhom), tip čiji će se planovi raspasti kada policija presretne jednu takvu krijumčarsku akciju.
Zaglavit će Sam sa 12-godišnjom Amal, koja se putem razdvojila od obitelji. Završit će ona sasvim slučajno s njim jer dok će bježati od policije, ona će se držati za njega, a kada uteknu, shvatit će on da je ne može samo tako ostaviti. Njene sestre je navodno čekaju negdje u Grčkoj, roditelji bi joj trebali biti u nekom drugom kontejneru u kojem su ih krijumčarili, a pretvorit će se "Exodus" u zanimljiv film ceste. I gotovo po uzoru na kultni Bessonov "Leon", naivna, brbljava klinka zaglavit će sa čovjekom koji je kriminalac, ali jednostavno on ne može samo tako ostaviti malu. Doduše, ona će mu dati sav novac koji ima i obećat će mu još više kada stignu do Grčke, no shvatit ćemo s vremenom da je Sam čovjek koji i nije tako beskrupulozan kakvim se čini na početku. Krijumčarenjem se on počeo baviti iz nužde, a shvatit ćemo i da je Amalina obitelj uoči rata očito bilo dobrostojeća.
I čekat će ih prava odiseja od Turske preko Grčke do Bugarske gdje Amal pokušava doći do svojih sestara, a istovremeno ne zna što joj se dogodilo s roditeljima. Najviše ovaj film tako dobro funkcionira zahvaljujući dobroj kemiji između dvoje likova. Iako mala svojim neprestanim brbljanjem pomalo živcira Sama, zavući će mu se ona vrlo brzo pod kožu. Tijekom tog putovanja postat će nam jasno da su njihovi identiteti puno više od izbjegličkog i krijumčarskog kako se ljudi poput njih gledaju, a ima tu i nekoliko zaista emotivnih scena. Poput one kada dođu u napušteni aerodrom kod Atene koji je u to vrijeme bio stvarni izbjeglički kamp i shvatimo koliko ljudi tamo ima i kako su oni ondje već počeli izgrađivati živote. Snimio je Hassan zanimljivu, emotivnu, dirljivu i uzbudljivu road trip dramu koja je imala i dvije nominacije za švedski film godine.
Primjedbe
Objavi komentar