Filmovi o djeci s posebnim potrebama nerijetko su patetični i sladunjavi, posebno kada se takvi filmovi pokušavaju snimiti u humornom stilu. Na taj pristup se odlučio i relativno poznati glumac Tony Goldwyn koji je po scenariju svog imenjaka Tonya Spiridakisa snimio na kraju osrednju humornu dramu. Dobrim dijelom "Ezra" pršti od klišeja iako ima tu i nekih zanimljivih ideja i zapleta, a Spiridakis je na ideju za ovaj film došao iz vlastitog odnosa sa sinom koji je u autističkom spektru. Okupljena je ovdje prilično poznata glumačka ekipa, a prva violina je Max (Bobby Cannavale), nekadašnji pisac komedija, koji se sad pokušava probiti kao stand-up komičar.
Zbog teške naravi Max je upropastio dosta toga u životu, a nije on ni u idealnim odnosima s bivšom ženom Jennom (Rose Byrne) s kojom zajedno brine za sina autista Ezru. Dječak ima oko deset godina i njegovo ponašanje je toliko nepredvidivo da je već izbačen iz tri škole, a sada mu prijeti izbacivanje i iz četvrte te transfer u školu s djecom za posebne potrebe. Jenna i Max ne slažu se o načinu njegove socijalizacije i edukacije jer dok ona smatra da bi trebalo slušati struku, Max ne želi da se Ezru miče iz okruženja normalne djece i ne želi da ga se stavlja na lijekove, a nakon razreda taj nesređeni tip živi s ocem Stanom (Robert De Niro), nekadašnjim kuharom koji sada radi kao vratar u New Yorku.
Očito je Max od starog naslijedio tešku narav, a kada zbog divljanja jer se ne može pomiriti sa sudbinom svog sina završi nakratko u zatvoru, donijet će ishitrenu i očajničku odluku misleći da pomaže sinu. Otet će ga pa krenuti na put prema Los Angelesu gdje ima dogovoreno gostovanje kod Jimmya Kimmela. I bez obzira što je tu prvenstveno Cannavale baš dobar kao otac koji želi najbolje svom sinu, no kao da ne shvaća da mu svojim ponašanjem možda donosi više štete, nego koristi, ostalo je to nekako u razini prosjeka. Max kao da svo vrijeme pokušava promijeniti Ezru i zavarava se da će jednog dana on postati dječak ili mladić bez dijagnoze, no do kraja će shvatiti da ga mora prihvatiti takvog kakav je. Valjda je nemoguće izbjeći upadanje u sentimentalnost, sladunjavost i melodramu kada se snimaju ovakvi filmovi, a takav je slučaj i s "Ezrom".
Primjedbe
Objavi komentar