Australac Garth Davis zabljesnuo je mnogima omiljenim filmom "Lion", biografskom dramom pomalo nalik na "Milijunaša s ulice". Bio je to film u kojem smo pratili sudbinu dječaka iz Indije kojeg je posvojila obitelj iz Australije, a kad je odrastao pokušao je on pronaći svoju stvarnu obitelj u indijskim slamovima. Već sljedeći Davisov film "Mary Magdalene" bio je pomalo pozerski, pretenciozan i dosadan, a "Foe" je nastavak te silazne putanje. Kao ideja mu je opet poslužio književni predložak, ovaj puta Kanađanina Iaina Reida s kojim je Davis zajedno napisao scenarij za ovu dosadnu i napornu SF dramu čija se radnja odvija na američkom srednjem zapadu 2065. godine.
I dok je tematski to priča na tragu "Blade Runnera" ili preciznije SF romana "Do Androids Dream of Electric Sheep" Philipa J. Dicka po kojem je Ridley Scott snimio svoje remek-djelo, vizualno i stilski Davis kao da je odlučio kopirati Terencea Malicka iz faze "Days of Heaven". No, više je to ispalo kao Malick iz faze "Knight of Cups" i onih još nekoliko negledljivih filmova koje je snimio poslije "The Tree of Life". Čim se radnja tu odvija 2065. godine, lako je za pretpostaviti da je klima otišla kvragu. Pa iako sve propada, mladi par Junior (Paul Mescal) i Hen (Saoirse Ronan) i dalje žive na farmi negdje na američkom srednjem zapadu.
Kako je naš dobri, stari planet već gotovo pa ruiniran, tako se stvaraju planovi za kolonizaciju svemira, a u tu svrhu udružile su se vlade i privatni sektor kako bi što prije vjerojatno one bogate sretnike poslali u svemir. Dakako da treba i vojska radnika koja će napraviti te nove kolonije i letjelice kojima će uostalom ljudi otići negdje daleko, a iako se već na prvu čini da Junior i Hen baš i nisu u sretnoj vezi, dolazak misterioznog stranca dodatno će zakomplicirati situaciju. Taj stranac je crnac po imenu Terrance (Aaron Pierre) koji im je došao obznaniti vijest da je Junior ušao u uži izbor putnika u svemir. Problem je što Hen nije među odabranima, a čini se da Junior tu i nema previše izbora i nitko ga ne pita hoćeš ili nećeš.
Tako pratimo ovdje njihove posljednje dane uoči Juniorovog odlaska u svemir na neodređeno vrijeme. Ili nam se barem tako čini pošto odmah u samom uvodu filma imamo napis da su do 2065. godine dobar dio stanovnika zamijenili njihovi klonovi nastali umjetnom inteligencijom. I ne samo to, jednom kad stigne odluka da Junior mora za svemir, Terrance će Hen kao utjehu ponuditi replikantskog klona njenog dragog za vrijeme dok je on u svemiru. Pa iako ideja tu zasigurno nije bila loša, ni nezanimljiva, snimio je Davis nevjerojatno dosadan i naporan film koji me vrlo rano počeo užasno iritirati i živcirati. Bilo je ovo dosta loše, bez obzira koliko se dvoje mladih irskih glumaca trudilo, ovaj film nije imao spasa.
Primjedbe
Objavi komentar