Lukas Moodysson se na prijelazu stoljeća predstavio s nekoliko iznimno zanimljivih filmova (Show Me Love, Together, Lilya 4-ever) i nagovijestio da bi mogao biti švedski odgovor na Danca Larsa von Triera. Kao što je poznato, to se ni izbliza nije dogodilo i Moodysson se u međuvremenu potpuno izgubio i kasnije nije snimio ništa značajno. No, dašak njegovog genija i ekscentričnosti vidljiv je u ovoj uvrnutoj humorno - dramskoj seriji o mladog psihologu za djecu Gösti (odlični Vilhelm Blomgren). On je nedavno završio fakultet i prihvatio je posao u melanom mjestu u provinciji. Iznajmio je kolibu u šumi u kojoj ni nema kupaonicu, već ga u uvodnoj sceni vidimo kako se pere u poljskom tušu, a misija ovog 28-godišnjaka je biti najbolja osoba na svijetu.
Trudi se on svima ugoditi i pomoći svim ljudima koje susretne. Tako je u svoju kolibu primio i izbjeglicu Husseina, koji živi s njim dok čeka rješenje o azilu te sjedi i leži po cijele dane ne radeći ništa. Gösta je nevjerojatno optimističan i vedar mladić, pomalo hipijevskog duha koji seansama sa svojim malim pacijentima prilazi kroz prilično nekonvencionalne metode, no njegov plan vrlo brzo počet će se raspadati. Sve će krenuti po zlu kada mu se iznenada na vratima pojavi djetinjasti otac. Potpuni luđak koji se ponaša kao da ima 15 godina i tvrdi da ima rak te je pravi hodajući kaos, a praktički iz epizode u epizodu Göstina koliba bit će sve popunjenija i popunjenija. Luđaci kao da će se samo lijepiti za njega, a on je osoba koja ne zna reći ne ljudima.
Tu je i njegova psihički nestabilna djevojka, studentica medicine Melissa koja je toliko zaljubljena u Göstu da bi ga najradije ostavila. Tu je i jedna od njegovih pacijentica, depresivna 18-godišnja Saga koja će se isto naseliti u njegovu kolibu. Mislio je Gösta da će u ovom malenom mjestu možda imati mir, a ispostavit će se da tek sada nema kako pobjeći od te skupine luđaka i egotripera obuzetih sobom koji ga sve više guše. Trebala mi je epizoda ili dvije da se naviknem na specifični humor ove serije koja je snimljena gotovo pa dokumentarističkim stilom kamerom iz ruke, no vrlo brzo postalo je to nevjerojatno zabavno. Predstavio se Moodysson ovdje neobičnim i specifičnim crnim i pomalo bolesnim smislom za humor, a seriju koja se sastoji od 12 epizoda od po pola sata najpreciznije bi možda bilo opisati kao kombinaciju humorne drame i tragikomedije.
Tjera Moodysson situaciju ovdje nerijetko preko granica svih apsurda jer što se Gösta trudi biti bolji prema ljudima oko sebe, to kao da ga svi oni sve više iskorištavaju. I što je najbizarnije, ponašaju se kao da je to nešto najnormalnije i kao da bi tako to trebalo biti. Kako će vrijeme prolaziti, Gösta će polako gubiti strpjenje i situacija u kojoj se našao postajat će sve neizdržljivija. Bila je ova serija pravo osvježenje i svidjela mi se ova uvrnuta priča i više nego što sam očekivao. Iako na prvu osnovna premisa može djelovati kao neka patetična melodrama, "Gösta" je sve samo ne to. Duhovito, zabavno, aktualno i iznimno dinamično i posve originalno i specifično.
Primjedbe
Objavi komentar