Još od Andreja Tarkovskog Rusija nije imala tako savršenog autora kao što je Andrej Zvjagincev. No, dok je Tarkovski inspiraciju više tražio u nečem unutarnjem, snovima i spada među najbolje avangardne filmaše svih vremena, nitko poput Zvjaginceva ne donosi tako impresivnu sliku moderne Rusije. Ako se netko za stotinu ili više godina zapita kako je izgledalo rusko društvo na početku dvijetisućitih, dovoljno će mu biti pogledati neki od filmova ovog velikog umjetnika, a njegov najbolji film vjerojatno je ova krimi drama čija se radnja odvija u obalnom gradu negdje na sjeveru Rusije.
Grad je to koji je ujedno simbol čitave postsovjetske Rusije, zemlje obilježene kriminalom, korupcijom, alkoholom, i nesretnim sudbinama. Ljudi koje ćemo ovdje upoznati vjerojatno bi tužni i nesretni bili da su se rodili bilo gdje drugdje na svijetu, no život u tom sumornom, besperspektivnom i pokvarenom okruženju, sve će to samo dodatno pojačati. Kolja (Aleksej Serebrjakov) je automehaničar i pijanac koji s drugom ženom, nešto mlađom Ljiljom (Elena Ljadova) i sinom tinejdžerom Romom živi u kući uz more. Njegovu kuću i zemlju planira oduzeti korumpirani gradonačelnik Vadim (Roman Madjanov), jedan od onih tipičnih ruskih političara - kriminalaca koji ima snažnu zaštitu i doslovno je gospodar života i smrti na određenom području.
Grad Kolji nudi smiješnu sumu za eksproprijaciju, no kako su i sud i odvjetništvo i policija pod gradonačelnikovom kontrolom i na njegovom platnom spisku, on doslovno nema šanse i Vadim samo što nije već poslao bagere da sruše njegovu kuću i počnu ondje graditi vilu. No, Kolja ima aduta u rukavu. Njegov prijatelj iz rata Dima (Vladimir Vdovičenkov) je uspješni i sposobni odvjetnik iz Moskve s također jakim političkim vezama i on će se pokušati zauzeti za Kolju. Kad neće ići legalnim putem, shvatit će Dima da protiv tipova kao što su Vadim nema druge nego upotrijebiti isto oružje odnosno ucjene pošto se ovaj dokopao dokaza o brojnim Vadimovim ilegalnim radnjama.
No, s Diminim dolaskom, kola kao da će još dodatno loše krenuti za Kolju i njegovu obitelj, a "Leviathan" je još jedan od Zvjagincevljovih filmova u kojima je ne samo osmislio fantastične likove, već i pronašao izvrsne glumce da ih iznesu. Cijeli glumački ansambl ovdje je savršen, baš kao i cijela priča, režija pa i fotografija koja samo potencira tu potpunu besperspektivnost, beznađe i pokazuje da se tu ništa ne može promijeniti. Sjajne su uvodne i završne, gotovo identične scene u kojima vidimo te monumentalne prizore prirode sjevera Rusije. Klifove koji se usjecaju u to ledeno more, obalu na kojoj se nalazi skelet tko zna kada nasukalog kita i gotovo identični prizori s kraja i početka sugeriraju da je sve tu isto, što god se događalo.
Dijelom je Zvjagincev inspiraciju tu pronašao u biblijskoj knjizi o Jobu, a i sam naziv filma sugerira da se ovaj Rus tu poziva na Thomasa Hobbesa i njegovu knjigu "Levijatan" i tu političku zvijer, čudovište koje proždire sve. Jasno da je to neskrivena alegorija na tadašnju pa i sadašnju Rusiju i tamošnju političku situaciju u kojoj se ništa ne može učiniti bez političke zaštite i ako nisi na pravoj strani. Cijeli taj obalni gradić zapravo simbolizira Rusiju i stanje svijesti u kojem se ona nalazi, potpuno korumpirana i neslobodna u kojoj se doslovno može sve što se hoće.
No, "Leviathan" je sjajan film jer nisu tu likovi crno - bijeli iako je jasno da je pokvareni gradonačelnik oličenje svega najgoreg u Rusiji. Svi ovdje su dijelom i sami krivi za vlastitu propast, dijelom i jer su dopustili da se dogodi sve to što se događa i da najgori od najgorih zgrabe vlast. Sve se tu događa uz velike količine alkohola, svi piju onako po pravo ruski, dok ne padnu u nesvijest. Svi kipe od bijesa, no taj bijes i tugu utapaju u alkoholu, a tu je naravno i crkva koja služi samo da potvrdi stečeno i blagoslovi bagru koja je zgrabila sve te i dalje nezasitno gazi sve pred sobom. Perfektan je to film koji sjajno funkcionira na više razina i uspio je do savršenstva Zvjagincev tu dovesti svoj prepoznatljivi stil, a istovremeno savršeno prikazati stanje duha zemlje. Premijeru je "Levijatan" imao u Cannesu gdje su Zvjagincev i Oleg Nenin nagrađeni za najbolji scenarij dok je film kasnije dobio i Zlatni globus za najbolji strani film, a bio je nominiran i za Oscara u istoj kategoriji.
Primjedbe
Objavi komentar