Rodrigo Sorogoyen u posljednjih desetak godina prometnuo se u jednog od vodećih španjolskih filmaša. Za dva kasnija filma (El reino i As bestas) je osvajao nagrade Goya za najboljeg režisera i scenarista, a prvi film kojim je nagovijestio svoj uzlet bio je ovaj mračni triler. Priču za "Que Dios nos perdone" ili "May God Save Us" osmislio je sa svojom stalnom scenarističkom suradnicom Isabel Pena, a radnja se ovdje odvija u ljeto 2011. godine u Madridu. Vrijeme je to teške ekonomske krize koja je dovela do ogromnih prosvjeda nezadovoljnih i bijesnih građana, a Madrid je dodatno zagušen s milijun i pol hodočasnika koji čekaju posjet pape Benedikta XVI.
I u takvim uvjetima dva inspektora su dobila zadatak istrage brutalnog silovanja i ubojstva starije žene. Agresivni, svadljivi i problematični Javier Alfaro (Roberto Alamo) i metodični mucavac Luis Velarde (Antonio de la Torre) ne mogu biti drugačiji. Dok je Alfaro impulzivan tip čiji se život raspada, a omražen je među kolegama u policiji i stalno se s njima svađa, Velarde je povučen, šutljiv, nenametljiv, no iznimno sposoban, vjerojatno najsposobniji u cijeloj policijskoj upravi. Da situacija bude strašnija, ispostavit će se da silovana i ubijena starica koju su pronašli nije jedina jer će se slični slučajevi nastaviti događati. Postat će oni svjesni da imaju posla s poremećenim i bolesnim serijskim ubojicom, a zbog ionako zapaljivih okolnosti u Madridu, istragu će morati voditi u tajnosti.
Od samog početka šokira ovdje što je riječ o bolesnim, morbidnim ubojstvima jer tko bi pobogu silovao i ubijao bakice od 70 ili 80 godina. Inspektore izluđuje što ubojica ne ostavlja nikakve tragove i nemaju nikakvih indicija tko bi to mogao biti, a nesređena situacija oko Alfara, konflikti s ostalim inspektorima i njegova teška narav, sve će još dodatno komplicirati. Izniman je to triler, uzbudljiv, napet i prepun iznenađenja koji se ističe sjajnim okruženjem, scenografijom i dakako režijom. Jasno, jak adut ovog filma su i glumačke izvedbe, a i po tome je Sorogoyen sjajan jer u gotovo svim svojim filmovima izvlači najviše što može od glumaca. Dok je De la Torre nagradu Goya za najboljeg glumca zaslužio za "El Reino" (u As Bestas nagrade su osvojali za naboljeg glavnog i sporednog glumca), ovaj puta trijumfirao je Alamo.
Primjedbe
Objavi komentar