Američki filmski institut smjestio je legendarnu biografsku sportsku dramu Martina Scorsesea na četvrto mjesto liste najboljih američkih filmova svih vremena. "Razjareni bik" je i danas svjetionik i putokaz kada se idu snimati slične biografske sportske drame, a film je to kojim je Scorsese predstavio svoj prepoznatljivi, često nelinearni stil u kojem protagonist retrospektivno sagledava vlastiti život. Taj protagonist je nekadašnji boksački prvak u srednjoj kategoriji Jake LaMotta po čijim je memoarima i snimljen film, a uloga ovog divljeg, bijesnog tipa donijela je Robertu DeNiru i Oscara za najbolju mušku ulogu. Iako je danas Scorsese poznat i po tome što je snimio pregršt biografskih filmova i filmova inspiriranih stvarnim ljudima i stvarnim događajima, "Raging Bull" je bio prvi takav.
Okruženje je tu otprilike slično kakvo je predstavio u "Mean Streets" i "Taksistu", kasnije i u "Dobrim momcima". Brooklyn četrdesetih i pedesetih u kojem žive italoamerikanci kao što je i sam, a Robert DeNiro je stvorio možda i perfektni kasnije stereotipni prikaz macho tipa iz tog okruženja. Tog sirovog, primitivnog pa i priglupog američkog Talijana koji se jednostavno ne može kontrolirati i koji je sam kriv za sve ono dobro, ali i za loše što će mu se dogoditi u životu. Tučeš li ženu, pita Jakea još negdje na početku brat i promotor Joey (Joe Pesci) onako kao da ga pita je li jutros popio kavu. Dosta je mlatim, odgovara Jake kao da je to nešto najnormalnije, a nažalost tada je nešto takvo i bilo posve normalno za jednog takvog stanovnika Brooklyna.
A mlaćenje je očito jedino što Jake zna u životu i pratimo tu njegov životni put i uspon do naslova svjetskog prvaka, ali i kasnije poniranje u životu i karijeri. LaMottu zapravo upoznajemo kao nekakvog zabavljača, lošeg vicmahera u nekom otužnom noćnom klubu u New Yorku sredinom šezdesetih. Iako je tek prošao četrdesetu, izgleda on puno starije, podbuhlo, debeo kao svinja, a njegovih slavnih dana sjećaju se tek rijetki. Potom retrospektivno upoznajemo njegovu životnu priču i kako se probijao u svijetu boksa, kao i njegov kaotičan privatni život u kojem će ključni trenutak biti upoznavanje buduće supruge Vicky koju je oženio dok je ona imala jedva 16 godina.
Imao je "Razjareni bik" na kraju osam nominacija za Oscara, a osim DeNira nagradu je na kraju osvojila i Scorseseva redovita montažerska suradnica Thelma Schoonmaker (još dva Oscara osvojila je za montažu Scorseseovih filmova - The Aviator i The Departed). Donio je "Raging Bull" i prvu nominaciju za režiju Martinu Scorseseu (od ukupno deset), a zanimljivo je kako je malo nedostajalo da danas jedan od najvećih američkih filmaša svih vremena uopće i ne snimi film koji mu je bitno obilježio i usmjerio karijeru. Još tijekom snimanja "Kuma II" De Niro je pročitao LaMottinu autobiografiju i fascinirao ga je njegov lik.
Odmah je svom prijatelju Scorseseu pokazao knjigu, no ovaj je bio potpuno nezainteresiran jer ga sport, a pogotovo boks nikada nisu zanimali. Više puta Scorsese je odbijao ideju za snimanje "Razjarenog bika", a sredinog sedamdesetih se ozbiljno navukao na kokain. Tek nakon što je umalo umro od predoziranja, Scorsese je pristao snimiti film, a boksački ring i borba u njemu ovdje je ujedno i alegorija i za stvarnu životnu borbu koju je u to vrijeme vodio. Odluka da film snimi u crno - bijeloj tehnici pokazala se također odličnom jer dodatno ona pojačava duh vremena u kojem se radnja događa pa i stila kakvim su se u to vrijeme snimali filmovi. Za druge dvije najvažnije uloge, brata Joeya i supruge Vicki odlučio se Scorsese za dvoje potpunih anonimaca, Joea Pescija koji će mu kasnije postati česti izbor za uloge te Cathy Moriarty koja je u trenutku snimanja filma tek napunila 18 godina iako djeluje puno starije i zrelije. I te odluke pokazale su se odličnima jer su oboje nominirani za Oscara za svoje izvedbe.
Primjedbe
Objavi komentar