Samoubojstvo je u kršćanstvu valjda ultimativni grijeh. Stoljećima se samoubojice uopće i nisu pokapale ili ih se pokapalo izvan standardnog groblja i bez odrješenja grijeha što bi značilo da su onome koji je odlučio dići ruku na sebe vrata raja definitivno zatvorena. Čak je i najgorim ubojicama omogućena ispovijed uoči smaknuća, a samoubojice bi nerijetko poput pasa samo bacili negdje u šumu ili gdje već. Tom temom bavi se ovaj mračni, šokantni, okrutni, ali briljantni folk horor čiju je radnju poznati tandem Veronika Franz - Severin Fiala (Goodnight Mommy) smjestio negdje na sjever Austrije 1750. godine, a "Des Teufels Bad" je osmišljen po stvarnim događajima. Vrijeme je to vladavine carice Marije Terezije kada su se i tim dijelom svijeta počele širiti prosvjetiteljske ideje, no u izoliranu zajednicu koju ćemo ovdje upoznati prosvjetiteljstvo još ni izbliza nije stiglo.
Primitivna je to ruralna zajednica koja obitava negdje po šumama, a iako su nominalno oni katolici i to prilično fundamentalni, njihova vjerovanja čine se kao neki groteskni miks kršćanstva i drevnih poganskih vjerovanja. I otvaraju Franz i Fiala "Đavolju kupku" šokantnom scenom. Vidimo ženu u rastrojenom stanju koja uzima novorođenče i baca ga niz vodopad. To će joj donijeti okrutnu smrt i tijelo će joj potom biti raščerečeno i izloženo u selu, no tu kaznu svi seljani smatraju primjerenom i zasluženom. Do kraja ćemo shvatiti zašto se ta nepoznata žena odlučila za taj suludi čin, a zapravo ovdje pratimo priču jedne druge mlade žene.
Agnes (Anja Plaschg) se udaje za Wolfa čija je obitelj relativno imućna jer imaju oni ribnjake i valjda svi ti siromašni, gladni i bijedni seljaci za njih hvataju šarane. Nadnica im je šnita nekakvog tvrdog i prastarog kruha, a pokušat će Agnes na sve načine usrećiti Wolfa. No, ne djeluje on pretjerano zainteresiran iako je sav novac potrošio na kuću u koju su preselili usred šume, jako blizu kuće u kojoj živi njegova majka, a ona baš i ne preferira nesretnu Agnes. Svim silama Agnes želi dijete i svakodnevno se moli bogu za njega, no teško da joj molitve mogu pomoći jer Wolf baš i nije zainteresiran za seks. Kako će vrijeme prolaziti Agnes će se osjećati sve bespomoćnijom, očajnijom, depresivnijom.
Postajat će joj sve jasnije da nema izlaza iz života koji joj je namijenjen, pogotovo nakon što je njena majka i brat potjeraju kada se pokuša vratiti u roditeljsku kuću. I sjajno Plaschg koja zapravo i nije profesionalna glumica, već je glazbenica koja je skladala i muziku za film, iznosi ovu tešku i kompleksnu ulogu. Puno toga ovdje počiva na njenoj ekspresivnosti i emociji, a na njenom licu shvaćamo težinu situacije u kojoj će se naći. Trudit će se ona na sve načine uklopiti, prilagoditi, umiliti i strogoj i okrutnoj punici, no ništa joj neće polaziti za rukom što će je sve jače bacati u depresiju. Sve više će ona izlaz tražiti u samoći, počet će se skrivati od ljudi zbog čega će svi biti uvjereni da ju je opsjeo đavao te će je na kraju poslati na grotesknu kuru (nadri)liječenja, a sve će to voditi da počne razmišljati o nezamislivom odnosno samoubojstvu.
Bio je "The Devil's Bath" jedan od najboljih folk horora posljednjih godina, a premijeru je imao u glavnom programu festivala u Berlinu gdje je direktor fotografije Martin Gschlaht osvojio Srebrnog medvjeda za umjetnički doprinos. I ne samo da je fotografija ovdje impresivna i stvara poseban ugođaj, već je i okruženje izvanredno pogođeno. Snimljeno je to u nevjerojatno realističnom stilu, djeluje to zapanjujuće autentično i čini se kao da su nas Franz i Fiala zaista odveli u to izolirano i primitivno austrijsko selo sredinom 18. stoljeća. Nakon početnog šoka polako, ali iznimno pametno grade oni ugođaj, a sve tu vodi brutalnom i zastrašujućem klimaksu u završnici. Pokazao se "Devil's Bath" kao izvanredan film, jedan od najboljih horora u zadnje vrijeme, ali i jedan od najboljih filmova godine općenito.
Primjedbe
Objavi komentar