Marquezovo remek-djelo "Sto godina od samoće" knjiga je za koju sam bio uvjeren da se nikada neće preseliti na televizijski ekran. I to ne samo zato što je čuveni Kolumbijac sve do smrti 2014. godine odbijao prodati prava za ekranizaciju svoje poznate knjige, već i zato što je generacijska saga o obitelji Buendia jedno od onih djela za koje mi se činilo praktički nemoguće prebacivanje na film. Ne samo zato što je knjiga opsežna i ima više od 400 stranica, već i zato što je unutra tako puno likova i sudbina koje pratimo kroz čitavo stoljeće, da se to činilo nemogućim. Moram priznati da sam ostao prilično iznenađen nakon što se na Netflixu pojavio prvi teaser serije, ali i skeptičan jer sam strahovao da će se adaptacija pretvoriti u tipični netfliksovski debakl.
No, na kraju sam ostao ugodno iznenađen prvom od najavljene dvije sezone s po osam epizoda, a iako je Marquez odbijao sve ponude za ekranizaciju, njegovi nasljednici očito nisu uspjeli odolijeti zovu novca. Ipak, imali su i oni neke uvjete. Da se serija snima u Kolumbiji i da je rade Kolumbijci, a sva je sreća pa ondje ima kvalitetnih filmaša koji su na zapanjujuće dobar način na film donijeli taj magični svijet imaginarnog grada Maconda i njegovih stanovnika. I iznimno je to kvalitetna produkcija kojoj je zapravo najjači adut što su uloge pripale uglavnom potpuno nepoznatim latinoameričkim glumcima, a mnogima od njih to su bile prve uloge.
Na adaptaciji scenarija je radilo više ljudi, među njima i za Oscara nominirani Portorikanac Jose Rivera (Motorcycle Diaries) dok su seriju režirali Alex Garcia Lopez i Laura Mora (Killing Jesus, The Kings of the World). Priča je tu, pretpostavljam, mnogima jako dobro poznata jer pratimo tu sudbinu više generacija obitelji Buendia. Priča kreće nakon svadbe daljnjih rođaka Josea Arcardia Buendie i Ursule Iguaran protiv volje svojih obitelji. Nakon što Jose Arcadio u dvoboju ubije susjeda Prudencia (čiji će ih duh proganjati do kraja života), zaputit će se oni s nekolicinom prijatelja u potragu za morem gdje je Jose Arcadio odlučio osnovati novi grad. Na kraju će mjesto kojem će nadjenuti ime Macondo osnovati u močvarama, a kroz sljedećih stotinu godina to u početku seoce će se razvijati i prolaziti svašta.
Iako sam Marquezov roman čitao nekada davno (mislim da sam knjigu kasnije dva puta nosio na more planirajući je ponovno pročitati, no uvijek se nešto ispriječilo), ostao mi je ovaj ogledni primjerak latinoameričkog magijskog realizma duboko urezan u svijest. Definitinivno bih "Sto godina samoće" smjestio u osobnih top5 romana i zato mi je posebno drago što je serija uspjela uhvatiti duh i suštinu Marquezove priče. Priče o utopijskom svijetu koji je zamišljen na jedan način, no jasno da se to mora razviti u posve drukčijem smjeru. Priča je to o velikim snovima, idejama, strasti, žudnji, čežnji i ljubomori, a Macondo je zapravo tu alegorija ne samo za Kolumbiju, već i cijeli svijet koji je prošao pa i dalje prolazi faze razvoja.
Vizualno to izgleda zaista fantastično, a likovi i cijeli taj svijet iz Marquezove mašte u kojem je umiješao fantaziju i neke povijesne okolnosti iz nemirne povijesti Latinske Amerike jako je blizu onome što sam zamišljao kada sam čitao knjigu. Nadam se da će najavljena druga sezona u kojoj će priča biti zaokružena u nekih 16 sati (Marquez je tvrdio da bi film koji bi se snimao trebao trajati barem stotinu sati) nastaviti u istom stilu. Eto, nakon što je ipak uspješno ekranizirano "Sto godina samoće", nadam se da bi sada konačno na red mogao stići i još jedan vrlo mi drag roman za kojeg se također ističe da ga je gotovo nemoguće prebaciti na filmski medij - "Krvavi meridijan" Cormaca McCarthya.
Primjedbe
Objavi komentar