Ne mogu se baš pohvaliti da pratim modne trendove i da sam neki poznavatelj mode, posebno ne modnih kreatora, no odlučio sam dati šansu ovom filmu. Jedan od razloga je režiser, Škot Kevin Macdonald, autor odličnih filmova kao što su "Posljednji kralj Škotske" i "Mauritanac". No, Macdonald je i uspješan autor dokumentaraca kao što su bili "Black September", "Marley" i "Whitney", a iznimno zanimljiv je biografski dokumentarac o britanskom modnom kreatoru Johnu Gallianu. Činjenica da ne znam gotovo ništa o modnoj sceni ovdje se pokazala kao određena prednost jer o protagonistu nisam znao ništa osim da mi je poznato njegovo ime.
Promakao mi je tako podatak da je Galliano na vrhuncu slave krajem 2010. godine dok je bio glavni kreator za modnu kuću Dior počinio nešto što bi se moglo nazvati društvenim suicidom. Netko ga je snimio kako se ničim izazvan u jednom pariškom kafiću mrtav pijan svađa s nepoznatim ljudima i rasistički ih vrijeđa. "Volim Hitlera! Ljudi poput vas trebali bi biti mrtvi. Vaši roditelji i preci trebali su biti u plinskim komorama!", govori taj ekstrevagantni čudak ljudima koje uopće ne pozna. Naravno da je poslije toga slijedio strmoglavi pad, ekspresni otkaz, brojni prijatelji počeli su mu okretati leđa, a sam Galliano vodi nas kroz svoju životnu priču.
Još kao vrlo mlad sredinom osamdesetih se proslavio u Engleskoj originalnim kreacijama da bi potom završio i Parizu gdje ga je devedesetih angažirao Dior. I donosi "High & Low" zanimljiv uvid ne samo u život protagonista, već i cijelu tu modnu scenu. I kako su godine i godine tog divljačkog tempa uzele danak i kako se Galliano s godinama navukao na alkohol i lijekove, a kada bi počeo piti, tada se nije zaustavljao dok se ne ubije. Je li Galliano zaista rasist i antisemit, glavno je pitanje koje postavlja Macdonaldov dokumentarac ili je ono što je rekao bio rezultat teške ovisnosti o alkoholu i lijekovima koji su doveli do njegove potpune neuračunljivosti.
Treba li nekom poput njega uopće pružiti drugu šansu ili bi kazna javnog izopćenja trebala biti doživotna? Okupio je Macdonald ovdje zbilja respektabilnu ekipu sugovornika, od brojnih poznatih manekenki koje o Gallianu imaju samo riječi hvale i tvrde da je on bio njihov glavni zaštitnik pa do članova njegove obitelji, a uspio je pronaći i čovjeka koji je kreatora tužio nakon gnjusnih uvreda. Film je to koji je donekle i problemski o cijeloj toj modnoj industriji jer vidjet ćemo kako je taj čudak godinama radio kao luđak, a istovremeno se pretvorio u kroničnog alkoholičara. I premda su svi to znali, nitko od njegovih poslodavaca nije se previše trudio da mu nekako pomogne i pošalje ga na rehabilitaciju jer im je donosio ogromne profite. Danas 60-godišnji Galliano kao narator sam pokušava realno sagledati svoj život, barem onog dijela koji se sjeća.
Primjedbe
Objavi komentar