Godišnje pogledam tek nekoliko animiranih filmova i trudim se da to malo što pogledam bude najbolje od tog žanra. A sjajni australski "Memoir of a Snail" spada u sam vrh svjetske animacije 2024. godine. Predivan je to gorko - slatki crtić za odrasle koji je već zaslužio nominaciju za Zlatni globus, a u njemu su glasove glavnim junakinjama "posudili" brojni poznati australski glumci kao što su Sarah Snook, Jacki Weaver i Eric Bana. "Memoari puža" dijelom su inspirirani stvarnim životom animatora i redatelja Adama Elliota, a pratimo ovdje životnu priču usamljene čudakinje Grace Pudel od djetinjstva pa sve do zrele, odrasle dobi.
Pa iako je sama priča prilično tužna, napravljeno je to baš duhovito, simpatično i to ne klasičnom, već tzv. stop-motion animacijom tako da i ne čudi da je Elliot na ovom filmu radio čak osam godina. Svaki objekt koji vidimo u filmu napravljen je ručno i nije Elliot uopće koristio nikakve digitalne ili kompjuterski generirane dodatke tako da i ne čudi da je snimanje trajalo tako dugo, no isplatilo se jer riječ je o posebnom filmskom iskustvu. Gracein život tako pratimo od rođenja i njeno sve veće udaljavanje od svijeta kroz godine, a ta samotnjakinja će više od ljudi voljeti društvo puževa i hrčaka.
Rođena je ona sa zečjom usnom, na porodu joj je preminula majka, a nakon očeve smrti razdvojili su nju i brata blizanca Gilberta. Postat će Grace s godinama jedna od onih hoarderica odnosno skupljačica svega i svačega što će gomilati u svojoj kući, a ključni trenutak u njenom životu bit će upoznavanje ekscentrične starice Pinky. Do kraja ćemo shvatiti da su ti puževi koja Grace skuplja i gomila zapravo alegorija za strah od života i pužev vječni ostanak u kućici simbolizira njezinu nemogućnost da počne živjeti, već se sve više zatvara u sebe. I osmislio je Elliot sjajnu gorko - slatku životnu priču, humanističku i egzistencijalističku avanturu koja je na kraju tako divna i inspirativna.
Film je to koji na kraju nudi neku nadu da se život može promijeniti na bolje i da uvijek postoji mogućnost da se izvuče iz svoje kućice, otvori svijetu i pokuša živjeti. I ne samo da je priča emotivna i zanimljiva, već je "Memoir of a Snail" jedan od najduhovitijih filmova koje sam gledao u zadnje vrijeme. Više puta sam se uhvatio kako se glasno smijem uz sve te ekscentrične likove i nevjerojatne situacije u koje će upasti. Smiješni i simpatični su i sami likovi, ali i način na koji ih je Elliot osmislio i stvorio jer bio je to baš poseban i unikatan način animacije. Definitivno je to bio jedan od najboljih animiranih filmova koje sam gledao u posljednjih nekoliko godina, koji po duhu pomalo prati slične filmove koje je nekoć radio Tim Burton.
Primjedbe
Objavi komentar