Iako se na području Venecuele nalaze najveće pojedinačne zalihe nafte u cijelom svijetu, ta je zemlja jedna od najsiromašnijih u svijetu. Marksistička revolucija koju je pokušao provesti Hugo Chavez za vrijeme njegovog nasljednika Nicolasa Madura skliznula je u totalitarnu diktaturu i odvela državu u poptuni kaos. Zemlja je to iz koje ljudi pokušavaju pobjeći, više od 90 posto stanovništva je siromašno, a Venecuela je potpuno izolirana i pod sankcijama. Jedan od onih koji je očito uspio uteći iz Venecuele je filmaš Diego Vicentini koji se školovao u Americi, a ondje je snimio i svoj debitantski dugometražni film o nekadašnjem vođi studentskih prosvjeda koji sada u Miamiju čeka rješenje za politički azil.
Simon (Christian McGaffney) je nekoć u Caracasu bio student, a sada u Americi radi one najgore i najslabije plaćene poslove. I razmišlja o povratku i nastavku borbe, a retrospektivno kroz flešbekove saznajemo kako je on uopće završio u Miamiju. I priča je bila tu iznimno zanimljiva, angažirana, a "Simon" je naišao na sjajan odjek među publikom, čak je nominiran za španjolsku nagradu Goya kao najbolji latinoamerički film godine. Tu nominaciju, nažalost, zasigurno nije zaslužio kvalitetom, već isključivo činjenicom da je riječ o kombinaciji trilera i drame koja tematizira društveno - političku situaciju u jednoj totalitarnoj diktaturi. Iako je "Simon" venecuelanski film, snimljen je on u potpunosti u Americi, a zaista to više po stilu i izvedbi djeluje kao tipični holivudski film, nego sirova, naturalistička latinoamerička drama što bi u ovom slučaju puno bolje funkcioniralo.
Priča je tu zanimljiva, no izvedba škripi. Od glume pa do same režije, a Simon će kao vođa studentskih prosvjednika završiti u zatvoru gdje će proći nezamislivu torturu. Kroz sve to saznajemo kakav je on čovjek danas i što ga je to oblikovalo, a potresna je to i na trenutke brutalna drama kojoj mi fali ono nešto da bi zaslužila veću ocjenu. Zbog same radnje i ne čudi da je film bio iznimno popularan među venecuelanskom emigracijom koja se zasigurno mogla poistovjetiti s onim što vidimo u "Simonu". I zato je prava šteta što Vincentini tu nije uspio snimiti nešto bar malo kreativnije, originalnije, ali i umjetnički vrjednije djelo.
Primjedbe
Objavi komentar