Mislio bi čovjek da se o rumunjskoj revoluciji i svrgavanja diktatora Ceausescua u rumunjskom filmu više i nema što posebno reći, a onda se niotkuda pojavi ovakav film. Briljantna drama koja će se do kraja pretvoriti u tragikomediju osvojila je nagradu u sekciji Horizonti festivala u Veneciji, a njen autor je 50-godišnji dugometražni debitant, posve nepoznati Bogdan Muresanu. Sjajno je on strukturirao priču o nekoliko naizgled nepovezanih likova čije sudbine pratimo 20. prosinca 1989. godine odnosno posljednjih 24 sata uoči pada diktatora. Priču filma zasnovao je Muresanu na vlastitom kratkom filmu "Božićni dar" iz 2018. godine u kojem se sve zavrtilo oko jednog pisma Djedu mrazu.
Tako će i ovdje jedan otac (Adrian Vancica) gotovo doživjeti infarkt kad shvati da je njegov maleni sin pismom od Djeda mraza zatražio da ispuni i tatinu želju da ujak Niko umre. Naravno da je taj ujak Niko diktator Ceausescu glavom i bradom, a stari je u smrtnom strahu jer je pismo poslano i uvjeren je da će mu sljedećeg jutra na vrata pozvoniti zloglasna Securitate i odvesti ga. Dodao je tome sada Muresanu još pet priča koje su djelomično povezane, a zajedničko im je da će se svi likovi naći u nekim naizgled bezazlenim situacijama tog posljednjeg dana komunističke diktature. Naravno da nitko od njih još ne zna da će se već sljedećeg dana dojučer naizgled čvrsta totatalitarna vlast srušiti kao kula od karata iako su već krenuli nemiri u Temišvaru.
Svi su još u strahu od tog zloglasnog, potpuno apsurdnog režima, a možda je najapsurdnija priča mlade glumice Florine (Nicoleta Hancu). Ta potpuno nepoznata glumica na vlastiti užas bit će izabrana kao zamjena za novogodišnju emisiju na državnoj televiziji. Glumica koja je u originalnoj i ranije snimljenoj emisiji izgovorila čestitku u ime Ceausescua je prebjegla, a Florina je prestravljena što je baš ona izabrana za tu jezivu zadaću i učinit će sve kako bi je izbjegla. Donosi ovaj film sjajan presjek rumunjskog društva na izmaku osamdesetih i po godinama, zanimanjima i po statusu. I dalje je tu sve puno doušnika tajnih službi i ljudi su u smrtnom strahu, boje se za sigurnost sebe i članova svoje obitelji i paze se kako će se ponašati.
Možda u početku treba ovom filmu dati nešto vremena jer imamo tu zaista puno likova i puno priča, no kako vrijeme prolazi "Nova godina koja nikad neće stići" postaje sve bolja i pretvara u potpuno suludu tragikomediju. Baš kao što su u sjajnom "12:08 Istočno od Bukurešta" Corneliua Porumboiua razni tipovi pokušavali uljepšati svoje osobne impresije tijekom tog povijesnog sudbonosnog dana, tako će i svi likovi Muresanovog filma imati za ispričati nasljednicima itekakvu priču vezanu za taj dan. No, ovaj puta to su osobne priče, a te životne, nevjerojatne priče običnih ljudi pokazale su se u ovom slučaju puno efektnije od klasičnih, povijesnih priča o kojima zapravo više, manje znamo sve. Naravno da si Muresanu uzima tu neke umjetničke slobode, no nije to povijesna drama, već je "Nova godina koja nikad neće stići" brutalna tragikomedija, najugodnije iznenađenje godine i najbolji rumunjski film u dugo godina.
Primjedbe
Objavi komentar