Opet malo depresije s dalekog istoka, ovaj puta iz Hong Konga. Bio je "Time Still Turns the Pages" i dugometražni debi za hongkonškog filmaša Nicka Cheuka, film obasut hvalospjevima i brojnim nominacijama u izborima za film godine tamo na dalekom istoku, no meni već prilično idu na živce ti dalekoistočni depresivni, tužni filmovi. Bavi se Cheuk temom mentalnog zdravlja kod mladih, vršnjačkim nasiljem i traumama odrastanja. Kada učitelj u srednjoj školi Cheng (Lo Chun-yip) pronađe suicidalno pismo koje je anonimno napisao netko od njegovih učenika, vratit će ga to u njegovo djetinjstvo i traumatične događaje koje je i sam proživljavao.
Kako će saznavati sve više o tegobama koje muče nekog od njegovih učenika, tako će ga to sve više podsjećati na događaje iz njegove mladosti. Tako će se i priče iz sadašnjosti i prošlosti nekako početi spajati jer sve ono što prolazi anonimni učenik prolazio je i Cheng. Strogi otac koji je fizički nasilan prema mami, pritisci da postiže što bolje rezultate u školi, obiteljske tragedije, na kraju i bolni razvod od žene za koji je sam kriv. Suptilna je to, potresna i emotivna drama o tihoj patnji kroz koju mnogi prolaze, a s kojom se posebno teško nositi u toj fragilnoj tinejdžerskoj dobi. Pošto je učitelj i sam kroz slično prošao i razmišljao je o istome kao i njegov učenik, tako on misli da mu može pomoći, a ujedno će sve to utjecati i na njega samog da počne preispitivati te događaje i s vremenskim odmakom pokuša dokučiti je li se sve odigralo baš onako kako se on sjeća.
Primjedbe
Objavi komentar