Mađar Gabor Reisz osvojio je nagradu za najbolji film u sekciji Horizonti festivala u Veneciji za ovu iznimno strukturiranu i provokativnu satiričnu dramu. "Explanation for Everything" ili "Sve jasno" je hrabra drama koja problematizira stanje duha društva u njegovoj zemlji, a vidimo ovdje da je situacija tu prilično slična u gotovo svim tranzicijskim državama. Odlično je Reisz strukturirao radnju filma koji traje gotovo dva i pol sata, no niti jednog trenutka on ne gubi na oštrini, a priču pratimo iz perspektive četiri lika. Glavni od njih je Abel, maturant u budimpeštanskoj gimnaziji čiji će se pad na maturi iz povijesti pretvoriti u prvorazredni nacionalni skandal.
Doći će on tako na ispit iz povijesti, a kada izvuče prvo, potom i drugo pitanje pred komisijom na koje neće znati beknuti, profesor Jakab neće imati izbora nego ga srušiti. No, Abel će na maturu stići s prslukom na koji ima zakačenu značku s mađarskom zastavom zbog čega će ga profesor pitati što mu to predstavlja, a to pitanje će Abel iskoristiti kao izliku. Svom ocu, arhitektu Györgyu, patriotu i vjernom glasaču Orbanovog Fidesza reći će Abel da ga je profesor rušio jer je imao značku sa zastavom, a ta će priča nekako stići i do ambiciozne mlade novinarke Erike. Ona će pak priču o tome kako je profesor povijesti na maturi rušio učenika jer je nosio značku pustiti bez potrebnih provjera i vrlo brzo će se sve pretvoriti u prvorazredni skandal.
Naravno da će takve optužbe profesoru potpuno zakomplicirati život i naći će se on pred otkazom iako je taj pomalo egoistični i tvrdoglavi tip uvjeren da ništa pogrešno nije napravio. Jakab je jedan od onih glasnih kritičara vladajućeg režima u Mađarskoj i pokušava on snimiti dokumentarac o budimpeštanskom ustanku 1956. godine, no svjedoci vremena ili su umrli ili iznose bitno drukčije verzije događaja od službenih i uljepšavaju ih. Nekoliko tjedana prije mature posvađao se on s Abelovim ocem oko politike, a u njega je zaljubljena učenica Janka u koju je pak zaljubljen Abel te će mu i na taj način dijelom on pokušati napakostiti. Reisz na izvanredan način prikazuje tu političku shizofrenost svih tih naših posttranzicijskih država u kojoj je politika zatrovala i posvađala ljude do krajnjih granica.
Vidimo tu sve ono što ne valja, a Reisz satirizira društveno - političku situaciju u svojoj zemlji gotovo na način koji to u susjednoj Rumunjskoj to svojim otrovnim filmovima zadnjih godina radi Radu Jude. Uz Orbanovu vladajuću političku stranku koja je očito u Mađarskoj poput i nekih stranaka na ovim prostorima očito preuzela ekskluzivitet na patriotizam, medije pretvorene u propagandne mašine iste te stranke i iskompleksirane i frustrirane ljude koji shvaćaju da kao društvo nazaduju, a jedino utočište im očito ostaje nacionalizam i busanje u prsa patriotskom retorikom. Svi oni koji se ne uklapaju u taj propisani nacionalni model automatski se karakteriziraju kao izdajnici, liberalne elite, Soroševi plaćenici i mrzitelji svega mađarskog, a u takvoj situaciji će se naći i profesor.
Stoji da je Jakab prilično kurčevit i da je tvrd u svojim antifideszovskim stavovima i gade mu se te strukture koje su potpuno preuzele društvo i jednostavno ga uništavaju. No, on je svakako u pravu jer očigledno nije Abela rušio zbog političkih preferenci njegovog oca i zbog mađarske zastave, već zato što razmaeni dečko ništa nije znao. Svejedno, njegova verzija događaja tu nikoga neće zanimati i pokrenut će se brutalna lavina koju je gotovo nemoguće zaustaviti. Snimio je Reisz majstorski film koji nudi puno toga za promišljanje i sjajno prikazuje u kakvom shizofrenom vremenu živimo.
I kako je danas gotovo potpuno nebitno postalo što je istina, a što laž. Bitnije kako se određena teza uklapa u nametnuti narativ i ljudi se lako diskreditiraju i potencijalno im se ugrožava egzistencija samo zato što imaju svoje mišljenje, a ne idu za ostatkom krda. Dobro je pokojni Igor Mandić negdje rekao da je "Patriotizam posljednje utočište hulja", a ovaj mađarski film nam pokazuje da to nije slučaj samo u nas, već očito svugdje u okruženju gdje su neki uzeli ekskluzivitet za patriotizam i stvorili neke svoje predodžbe o tome tko je dobar patriot i kako bi trebao razmišljati. Oni koji ne slijede neke utabane nacionalne mitove i dogme, propitkuju i razmišljaju svojom glavom, vrlo lako se proglašavaju izdajnicima, a nekako imam osjećaj da će biti sve gore.
Primjedbe
Objavi komentar