Iako je i sama ocjena na IMDB-u (4.8 u trenucima dok ovo pišem) sugerirala da je riječ o filmu koji bi bilo najbolje zaobići, ipak sam odlučio dati šansu djelu Južnoafrikanca Johna Trengovea nadajući se da bi "Manodrome" mogao biti jedan od onih neshvaćenih filmova. Nažalost, pokazalo se da je ova bizarna kombinacija tema iz "Kluba boraca" i "Taksista" nadopunjena nekim modernim temama poput onih što angloamerički mediji nazivaju "toksični maskulinitet" (što god to značilo) i "incel", još lošiji od niskih očekivanja. Pokazao se "Manodrome" kao film bez ikakvog smisla, mračna i nihilistička kombinacija drame i trilera koja je nekim čudom došla do glavnog programa festivala u Berlinu.
Glavnog protagonista utjelovio je tu Jesse Eisenberg koji je i ranije često glumio nesigurne kompleksaše, pomalo iritantne i antipatične smušene tipove, a ovdje je njegov Ralphie tako antipatičan da bih ga najradije dobro išamarao. Opet je on neki nesigurni kompleksaš, ali ovaj put na drukčiji način jer on je jedan od onih koji stalno vise po teretanama i trudi se isklesati svoje tijelo, a očigledno je zavidan crncima građenim kao Evander Holyfield koji se također ondje skupljaju. Vidjet ćemo kasnije da to nije samo zavist, a očigledno je ovaj vozač Ubera nezadovoljan svojim životom. Na njegov stres dodatno utječe činjenica što njegova djevojka Sal (Odessa Young) uskoro treba roditi, a na sugestiju prijatelja Jasona, Ralphie će se pridružiti bizarnom društvu ženomrzaca koje vodi tip koji se naziva Tata Dan (Adrien Brody).
Klub ili gotovo pa sekta (vidjet ćemo da se ti krelci i žigošu) pomalo po uzoru na onaj iz kultnog filma Davida Finchera okuplja luzere i bezveznjake slične Ralphieu, a bizarna je to ekipa koja za sve nedaće u svojim životima krive žene. Natječu se oni tko će dulje izdržati u celibatu i žele privući Ralphia da se priključi toj bizarnoj i žalosnoj ekipi nejebača, a najbizarnije je sve oko tog glupavog kulta. Osim što znamo da im je Brody vođa i da svi oni žive u nekoj velikoj kući, potpuno je nejasno čime se ti ljudi bave, od čega žive i kakva im je pobogu misija. Pa unatoč tome Ralphie će se praktički preko noći iz nezadovoljnog tipa koji kipi od bijesa pretvoriti u nasilnog sociopata čije će ponašanje postajati sve ekstremnije. Možda je ovaj film pokušao biti i neka vrsta satire ili društvenog komentara na stanje u društvu, no izvedeno je to začuđujuće loše, neuvjerljivo, bizarno i potpuno besmisleno.
Primjedbe
Objavi komentar