Južnoafrički filmaš Jaco Bouwer prije nekoliko godina se predstavio solidnim psihodeličnim, fantazmagoričnim eko-hororom "Gaia", a sada se odlučio obračunati s nekim duhovima prošlosti svoje zemlje. I to ne onim relativno svježim apartheidskim, već onim starim više od stotine godina iz Burskih ratova. Bili su to obračuni između britanskih kolonizatora i Bura odnosno potomaka (uglavnom) Nizozemaca koji su jug Afrike okupirali prvi, a Englezi su ih potkraj 19. stoljeća odlučili istisnuti. Za vrijeme Burskih ratova po prvi puta su osmišljeni koncentracijski logori u koje su Britanci trpali burske žene, djecu i starce kako bi njihove ratnike nagnali na predaju, a iako je sama priča tu nudila puno, odlučio se Bouwer za komorni, minimalistički pristup. I snimio, nažalost, osrednji film.
Imamo tu tek četiri lika, a radnja cijelog filma odvija se tijekom jedne noći u kući koju nastanjuju majka i kćer. I to ne bilo kakva mama i kćer jer već u uvodnim scenama shvaćamo da se tu događa nešto mračno, bolesno i jezivo. Kćer je zavezana za stolac i majka joj ne dopušta zaspati, dok je u krevetu više u nesvjesnom, nego svjesnom stanju, ranjeni bradati tip kojeg svi oslovljavaju kao general. Ubrzo će se u toj kući smještenoj daleko od svega pojavi mladi vojnik koji traži generala, a bit će to noć koju definitivno nikad neće zaboraviti. Djeluje to opet košmarno, psihodelično, prilično hermetično jer ostaje nejasno tko su zapravo mama i kćer iako bi se do kraja moglo pretpostaviti da je mama nekakva vještica.
Problem je samo što je to baš dosadno, sporo, a puno više pažnje nego samoj priči Bouwer posvećuje tom ljigavom, jezivom i baš nelagodnom ugođaju. Koliko sam shvatio, general je u toj kući završio jer ga je stara obećala izliječiti nekim ezoteričnim sposobnostima, no očito ona ima neke druge planove. Jesu li oni buri ili Englezi, također ostaje nejasno, baš kao i kakve veze taj krvavi rat ima s cijelom ovom pričom koja se mogla osmisliti u bilo kojem drugom periodu. Uspijeva Bouwer tu napraviti klaustrofobičnu atmosferu, baš je to nelagodno, no nedostajao mi je neki smisao da bi "Breathing In" dobio nešto veću ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar