Koncept tzv. pametnih kuća nešto je što već postoji i uz pomoć tehnologije mogu se regulirati brojne stvari u kućanstvu. Podešavati grijanje, hlađenje, tempirati kad će se upaliti veš-mašina ili robotski usisavač ili što već ne, a serija koju je osmislio Nijemac Benjamin Gutsche odlazi i nekoliko koraka dalje. Strah od moderne tehnologije i umjetne inteligencije jedna je od sve češćih tema u filmovima što i ne čudi s obzirom na taj superbrzi razvoj tehnologije. Tako će se i obitelj protagonista ove njemačke mini-serije preseliti u jednu preteču pametne kuće, no neće se to za njih pokazati najsretnije rješenje.
Uspješni pisac David Prill (Michael Klammer) i njegova ne baš tako uspješna supruga kiparica Samira (Mina Tander) će sa sinom tinejdžerom Fynnom i mlađom kćeri Juno iz grada preselili u kuću iz šezdesetih u provincijskoj osami. Očito su se oni na selidbu odlučili poslije nekog traumatičnog događaja u nedavnoj prošlosti, a na njihovo iznenađenje u novom domu će ih dočekati sustav robotskog pametnog nadzora kuće s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Postoji ondje robotica Cassandra koja je putem umjetne inteligencije povezana sa svim aspektima kuće i očito je ona nekoć izumljena kako bi olakšala život nekadašnjim stanarima. No, pokazat će se kako se iza Cassandre krije zapravo mračna priča, a kroz flešbekove ćemo postupno saznavati i njezinu priču i ispostavit će se da je ona nekoć i sama bila stanarka kuće.
I dok će cijela obitelj biti oduševljena tom robotskom asistenticom koja je naizgled na usluzi svima, jedino će Samiri biti sumnjivo njeno ponašanje. Od početka će joj se činiti kao da joj Cassandra podmeće i pokušava ostale ukućane okrenuti protiv nje, a problem je što joj nitko ne vjeruje. Jedan od razloga su i nedavni psihički problemi koje je Samira imala nakon što joj se sestra ubila, a neće trebati proći puno vremena kako bi i svi ostali shvatili da je Cassandra zaista želi izgurati jer kao da si je našla novu obitelji. Najveći problem "Cassandre" je što je ipak bila dosta neuvjerljiva iako je definitivno to sadržaj koji se bavi nekim zanimljivim idejama, no ipak to nije dovoljno razrađeno.
Sjajno je vizualno dočaran taj period prijelaza iz šezdesete u sedamdesete kada je u istoj toj kući živjela Cassandra s obitelji, a premda ima tu dosta toga nelogičnog, napravljeno je to i više nego solidno. Na kraju je to bila zanimljiva kombinacija trilera, SF-a, horora i drame koja otvara razna pitanja o tehnologiji i umjetnoj inteligenciji te kako bi ona mogla utjecati na naše živote. Naravno da je najveći strah kod toga da bi se mogla oteti kontroli i umjesto da nam služi, što bi joj trebala biti osnovna zadaća, pokuša nas se riješiti i preuzme uzde. Sva je sreća pa se za mog života nešto takvo neće dogoditi, no kako vrijeme prolazi, sve mi se više čini da scenarij koji smo gledali u raznim SF filmovima o ratovima između ljudi i AI i nije nemoguć u nekoj daljoj budućnosti.
Primjedbe
Objavi komentar