Uvrnutim i zabavnim crnohumornim trilerom predstavio se dvojac Joe Deboer - Kyle McConaghy, a premijerno je "Dead Mail" prikazan u sekciji Ponoćno ludilo festivala u Torontu. I pravo je to ludilo od filma čija se radnja odvija osamdesetih godina prošlog stoljeća, a nezavisni autorski tandem snimio ga je u retro štihu tako da "Dead Mail" i izgleda kao da je snimljen osamdesetih. Bizaran je to, ekscentričan film koji je još jedan dokaz da ni skroman budžet ne mora biti prepreka ako postoji dobra ideja, a ta ideja je ovdje potpuno luda. U početku nam se čini da bi središnji lik filma mogao biti Jasper (Tomas Boykin), djelatnik poštanskog ureda u gradiću na američkom srednjem zapadu koji ima specifičan posao.
On se naziva "Dead Letter Investigator" odnosno bavi se istragom kome pripadaju pisma bez naznačenog pošiljatelja i primatelja. Prava je on zvijezda u poštanskom uredu iako živi u nekakvom utočištu za beskućnike, a ubrzo će on naletjeti na komad pisma umrljan krvlju. Već u uvodnoj sceni smo vidjeli da je to pismo poslao sredovječni crnac kojeg naganja nešto stariji bijelac, a ubrzo ćemo saznati da je taj crnac Josh (Sterling Macer), nevjerojatno sposobni inženjer sintizajzera kojeg je zatočio Trent (John Fleck). Vrlo brzo nam postaje jasno da je Trent potpuno poremećeni tip koji želi da Josh za njega konstruira najbolji sintisajzer na svijetu, no to će partnerstvo biti razvrgnuto kada Josh odluči prihvatiti posao najbolje japanske kompanije kad je riječ o sintisajzerima.
Tada će ga Trent zatočiti, a priču je autorski dvojac odlučio iznijeti nelinearno ili bolje rečeno eliptično tako da već negdje nakon petnaestak minuta vidimo Trenta kako ubija poštanskog istražitelja. Tada se vraćamo u prošlost i vode nas DeBoer i McConaghy na ludo, ekscentrično, bizarno putovanje o opsesiji jednog luđaka. Baš taj retro stil nadopunjen i synth soundtrackom najjači je adut ovog neobičnog filma na čiji se stil u početku treba naviknuti, no vrlo brzo on postaje nevjerojatno zabavan. Iako je to jedan od onih filmova koji stil i estetiku stavljaju ispred same priče, nije to bilo uopće loše, a pokazat će se do kraja da u ovom malenom poštanskom uredu postoje i oni koji bi mogli naslijediti Jasperov posao istražitelja mrtvih pisama.
Primjedbe
Objavi komentar