Iskusni francuski scenarist Simon Moutairou (Black Box) odlučio je debitirati i kao redatelj ovom pustolovnom dramom s minimalnim dodatkom nadrealizma i magije koja nas vodi u vrijeme robovlasništva. Radnja "No Chains, no Masters" odvija se 1759. godine na tadašnjem kolonijalnom posjedu koji se tada jednostavno nazivao Isle de France. Danas se taj otok naziva Mauricijus i otočje je to smješteno u Indijskom oceanu istočno od Madagaskara, a sredinom 18. stoljeća bilo je to jedno od glavnih francuskih plantaža za uzgoj šećerne trske.
Koncesionar jedne takve plantaže je Eugene Lacernet (Benoit Magimel), niži plemić za kojeg je robovlasništvo prirodno stanje stvari. On sebe vjerojatno smatra poštenim i pravednim prema svojim crnim robovima, no oni za njega nisu bića ravna bijelcima, već su oni njegovo vlasništvo s kojima može što god poželi. Pokušaji bijega s plantaže nisu rijetkost, a Lacernet prvi bijeg kažnjava žigosanjem, drugi odsijecanjem uha dok treći donosi smrt. Njegov mladi sin Honore (Felix Lefebvre) razmišlja pak posve drukčiji i očito je na njega utjecala liberalna misao koja robovlasništvo smatra izopačenim, zlim i potpuno pogrešnim.
No, i robovlasnik i njegov sin zapravo su ovdje sporedni likovi jer glavni protagonist je rob Massada kojeg njegov gazda naziva Cicero. Cicero je jedan od rijetkih robova koji govori francuski i kojem gazda vjeruje te će tim njegova "izdaja" biti bolnija. Massada će zapravo krenuti za kćeri zarobljenoj na istoj plantaži koja je odlučila pobjeći, a mračna je to i potresna drama koju pratimo iz perspektive roba svjesnog da mu njegova odluka donosi sigurna smrt. Pokušava nas Montairou gotovo staviti u njegovu kožu i shvaćamo kako je to bilo potpuno dehumanizirajuće iskustvo.
Shvaćamo da su to ljudi poput nas koji imaju svoja vjerovanja, običaje i koji su bačeni u lance samo zato što su drukčije boje kože i osuđeni na nezamisliv život sveden gotovo na razinu životinje. Kada Massada pobjegne s farme, plantažer će angažirati iskusnu tragačicu za odbjeglim robovima Madame La Victoire (Camille Cottin) koja će s dvojicom sinova krenuti za njim. Sve ono što ćemo vidjeti djeluje užasno nelagodno, potresno, a kako će vrijeme prolaziti kao da ćemo putovati sve dublje i u svijet afričke magije smješten negdje između sna i jave. Snimljeno je to na vrhunskim lokacijama i fotografija je kvalitetna, a "No chains, no Masters" je stilizirana pustolovna drama koja na što uvjerljiviji i što autentičniji način pokušava prikazati kako je to izgledao život jednog roba.
Primjedbe
Objavi komentar