U zadnje vrijeme već kao da smo naučili da iz Norveške dolaze uvrnuti, opičeni moderni filmovi, a takav je i debi mlade norveške filmašice Emilie Blichfeldt. Premijeru je "Ružna polusestra" imala u Sundanceu, potom je prikazana i u Berlinu, a modernistička je to parafraza poznate bajke o Pepeljugi. I to ispričana iz perspektive njene ružnije polusestre, a film je to koji je gotovo nemoguće žanrovski ukalupiti jer pleše on između mračne bajke, crne komedije, romantične drame pa do body horora. Modernistička je to, stilizirana, ekscentrična, visokoestetizirana bajka čija se radnja odvija negdje u Europi u 18. stoljeću, a jak adut filma je i sjajan dizajn, scena i kostimi.
Sve tu kreće kad se snalažljiva udovica Rebekka (Ane Dahl Torp) odluči udati za puno starijeg udovca. Očita je njena namjera udaje zbog novca, no kada njezin novi muž umre već za vrijeme svadbene večere, shvatit će Rebekka da čiča ne samo da nema novca, već je do grla u dugovima, a dvorac u kojem žive je njegova jedina imovina. Ostat će tako Rebekka sama sa svojim kćerima, starijom Elvirom (Lea Myren) koja nosi neki groteskni aparat za zube, mlađom Almom, ali i Agnes (Thea Sofie Loch Ness), prekrasnom plavokosom i plavookom ljepoticom, kćeri jedinicom njenog posljednjeg muža. A situacija tu postaje sve luđa i luđa jer Rebekka će mrtvog starca ostaviti samo da trune u jednoj sobi, a sve što ima odlučit će utrošiti kako bi od svoje ružne kćeri napravila ljepoticu.
Podvrgnut će se Elvira brutalnim primitivnim kozmetičkim operacijama, sve kako bi na nadolazećem balu princ Julian izabrao baš nju za mladenku, a kako bi dodatno poboljšala svoje šanse, progutat će ona i nekakvog parazita koji joj omogućuje da se prežderava koliko želi jer taj stvor pojede sve što i ona pojede. Naravno da će ružnoj polusestri glavna konkurentica za prinčevo srce biti lijepa "pepeljuga" Agnes s kojom će se odlučiti obračunati, a bila je to potpuno bizarna, uvrnuta varijacija na temu poznate bajke. Kako će vrijeme prolaziti, tako će Elvira sve dublje tonuti u ludilo i postajat će spremna za sve ekstremnije zahvate kako bi po nekim svojim kriterijima postala lijepa, a kao uzori se tu mogu pronaći filmovi Davida Cronenberga, Lucia Fulcia, Daria Argenta pa i Waleriana Borwcyzka. Bila je to jedna od najluđih i najuvrnutijih filmskih bajki koje sam gledao, pravo groteskno luđaštvo od početka pa do kraja.
Primjedbe
Objavi komentar