Zanimljivu i dopadljivu, jednu od onih feel-good humornih drama snimio je japansko - američki trojac Marc Marriott (režiser) i Ayako Fujitani - Dave Boyle kao scenaristi. Fujitani je kćer Stevena Seagala i japanske majstorice aikida Miyao Fujitani, a odglumila je ona i jednu ulogu u "Tokijskom kauboju". Taj tokijski kauboj je Hideki (Arata Iuri), onaj tipični radišni japanski biznismen koji je naslijedio manju tvornicu čokolade. No, ta tvornica čokolade je zapravo dio veće multinacionalne korporacije čija je članica uprave i Keiko (Fujitani) s kojom je on u tajnoj vezi već godinama. Dio korporacije je i farma krava u američkoj Montani koja posluje jako loše, a Hideki će nekako nagovoriti svoju šeficu i partnericu da ode ondje i pokuša restrukturirati farmu.
Zaputit će se Hideki u ruralnu Montanu sa starim majstorom za famoznu Wagyu govedinu Wadom (Jun Kunimura), a uvjeren je on da može farmu koja samo donosi gubitke pretvoriti u profitabilni biznis. Njegov je plan da se ondje umjesto klasičnih američkih goveda počnu uzgajati ta japanska skupocjena Wagyu govedina, kao i da se ondje sadi kukuruz s kojim će se ta goveda hraniti. Problem je samo što njegova ideja u teoriji funkcionira savršeno, ali čim stigne ondje, shvatit će da između teorije i prakse postoje bitne razlike. Tipični je on uredski tip koji i ne zna što se događa na terenu, apsolutno nema pojma o mjestu u kojem dolazi i uvjeren je da su brojevi, grafovi i dijagrami zakon te da se bilo što može primijeniti u praksi.
No, čim dođe ondje ostat će praktički sam jer će pijani Wada prvog dana završiti u bolnici, a Hideki će se morati snalaziti s upraviteljicom ranča Peg (Robin Weigert) i svojevrsni vodič će mu postati mladi Meksikanac Javier. Simpatična je to humorna drama o kulturnim razlikama i potpuno različitim mindsetima odnosno načinima funkcioniranja između radišnih urbanih Japanaca i modernih američkih kauboja. Dok kod Hideka ne postoji ne može se, kod kauboja sve ide nekako lagano, polako, uz bocu piva i bez žurbe. I dok obično u filmovima gledamo zapadnjake koji se nađu u Hidekovoj ulozi pa na sve druge kulture gledaju nekako s visoka, misle da su superiorni, da znaju sve o svemu i da svoje metode mogu primijeniti gdje god požele, u "Tokyo Cowboy" je situacija zanimljivija jer je sada u toj ulozi jedan Japanac.
No, do kraja filma će i radišni, naivni i tipično japanski pristojni Hideki početi nekako transformirati i shvaćati da sreća možda i nije u njegovom stilu života u kojem je potpuno posvećen poslu, a za sebe i svoje potrebe uopće nema vremena. Duhovit je to i zabavan, dobro promišljen film za koji je Marriott inspiraciju pronašao u stvarnosti. Zanimljivo je kako je Marriott godinama bio asistent poznatog japanskog filmaša Yojia Yamade (najpoznatijeg po samurajskoj trilogiji iz dvijetisućitih) pa tako i "Tokyo Cowboy" po estetici, duhu i stilu više djeluje kao japanski, nego kao američki film.
Primjedbe
Objavi komentar