Suradnja Wernera Herzoga i Klausa Kinskog je nakon "Aguirrea" i "Nosferatua" nastavljena i u apsurdističkoj drami snimljenoj prema istoimenoj nedovršenoj drami njemačkog dramatičara Georgea Büchnera. Da nije umro s tek pune 23 godine od tifusa početkom 1837., nesretni Büchner danas bi možda imao status velikana i suvremenika Goethea i Schillera, a iako dramu o njemačkom vojniku koji ponire u ludilo nije stigao dovršiti, to je njegovo najpoznatije djelo. "Woyzeck" je jedna od najizvođenijih kazališnih drama u njemačkoj povijesti koja se režiserima osobito sviđala baš zato što su sami mogli osmisliti svoju verziju završetka. Tom izazovu nije odolio ni Herzog, iako "Woyzeck" ne spada u uzak krug njegovih najboljih filmova.
Zanimljivo je kako je sa snimanjem drame čija se radnja odvija u prvoj polovici 19. stoljeća Herzog krenuo samo pet dana nakon završetka njegove verzije "Nosferatua". Oba filma je snimao u mjestu Telč u Češkoj, a osim glavne zvijezde Kinskog koristio je i ostatak već prilično iscrpljene filmske ekipe. Većinu scena snimio je od prve, snimanje je bilo gotovo za 18 dana, a još četiri dana trebala su mu za montažu. Za naslovnu ulogu planirao je angažirati Brunu S., naturščika koji je ranije glumio u njegovim filmovima "Enigma of Kaspar Hauser" i "Stroszeku". Ipak, ubrzo se predomislio i shvatio da je Kinski puno prikladniji za ulogu vojnika koji će pristati biti pokusni kunić u bizarnom eksperimentu.
Franz Woyzeck je obični vojnik stacioniran u provincijskom njemačkom gradiću i otac je on vanbračnog djeteta svoje ljubavnice Marie (Eva Mattes). Dodatno on zarađuje odrađujući neke poslove za zapovjednika, ali i sudjelujući u medicinskim eksperimentima koje provodi vojni liječnik. U jednom takvom eksperimentu, liječnik će od Woyzecka tražiti da ne jede ništa drugo osim graška. To će imati nepovratnog utjecaja na njegovo psihičko stanje i proživljavat će on strašne apokaliptične vizije. Osim toga, ubrzo će takav pomahnitao dosaditi Mariji koja će si pronaći mlađeg i privlačnijeg ljubavnika, a Woyzeck će postajati sve ljubomorniji i luđi. Snimio je to Herzog u svom tipičnom, prepoznatljivom stilu, a iako je Kinski ponovno tu u sjajnoj formi kao pomahnitali vojnik, ipak ova groteskna drama nije na razini najboljih Herzogovih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar