Praktički čim se pojavio ovaj ludi, divlji moderni western Sama Peckinpaha, većina američke kritike je pokopala "Bring me the Head of Alfredo Garcia". Krajem sedamdesetih uvršten je čak i u knjigu znakovitog naziva "50 najgorih filmova svih vremena", no mnogi fanovi kontroverznog američkog filmaša upravo su taj film okarakterizirali kao posljednji "pravi" Peckinpahov film. Jedino ga je od tadašnje kritike legendarni Roger Ebert opisao kao "bizarno remek-djelo", a ekstravagantna je to i čudna, ultranasilna odiseja jednog kroničnog alkoholičara po Meksiku koji djeluje kao da je negdje na pola puta između sadašnjosti i vremena westerna.
Iako se radnja filma odvija u sadašnjosti, okruženje je tu tipično westernovsko, a takvi su i likovi, baš kao i priča. Bennie (Warren Oates) je pijanac koji je u vezi s prostitutkom Elitom (Isela Vega), a ni on neće odoljeti zovu milijun dolara koliko je za glavu izvjesnog Alfreda Garcie nagradu raspisao moćni meksički šef kriminalne organizacije kojeg znamo samo kao El Jefe. Krimen nesretnog Alfreda je što se upustio u vezu s maloljetnom kćeri El Jefea i ne samo da ju je deflorirao, već joj je napravio i dijete, poslije čega je jednostavno nestao. Prije toga je Alfredo bio El Jefeova desna ruka, a sada će postati najtraženiji čovjek u Meksiku i gotovo pa nema kriminalca ili lutalice ondje koji ga ne traži.
Tako će i Bennie za nagradu doznati od dva lovca na glave (Gig Young i Robert Webber) koji vršljaju Meksikom u potrazi za Alfredom, a na milijun dolara nagrade on će gledati i kao na svojevrsnu izlaznu kartu iz pakla i beznađa u kojem se nalazi. Putem će on susresti bivšu Alfredovu ljubavnicu Elitu u koju će se zaljubiti iako će odnos između njih dvoje biti bizaran, no takav je uostalom i čitav film jer ona kao da je navikla biti u vezi s nasilnim i okrutnim ljudima kakav je i antijunak kojeg je savršeno utjelovio Warren Oates. Najluđi dio filma ipak kreće nakon što Bennie zaista i dođe u posjed glave Alfreda Garcie jer tek tada će ga čekati iznimno težak i opasan posao očuvanja "stvarčice" vrijedne milijun dolara.
Divlji je to film o nasilju i pohlepi u kojem su praktički svi likovi groteskni, prave karikature. Ljudi koji tada možda žive u modernom dobu, no svi oni kao da nekako prije pripadaju razdoblju westerna jer svi oni se baš tako ponašaju. Zakon za njih ne postoji i svi oni ga uzimaju u svoje ruke, a zanimljivo je kako je sam Peckinpah za "Bring Me the Head of Alfredo Garcia" rekao da je to i jedini film koji je u distribuciju pušten točno onakav kakvim ga je zamislio. Snimio ga je on u Meksiku s malim budžetom nakon što je njegov prethodni film, revizionistički modernistički western "Patt Garrett i Billy the Kid" neslavno prošao na kino blagajnama.
Bilo je to vrijeme kada je Peckinpah već ozbiljno zaglavio s alkoholom tako da se gotovo uopće nije trijeznio, a dijelom tako i izgleda "Bring Me the Head of Alfredo Garcia". Kao divlja, kaotična akcija natopljena alkoholom i koja se odvija negdje u oblaku alkoholnog delirija, no možda se baš zbog toga ovaj film tako ističe i odskače od gotovo svega što se tada snimalo. Odiše ova luda odiseja crnim humorom, a definitivno je to film ispred svog vremena jer filmove koji ga donekle slijede duhom tek su petnaest ili dvadeset godina kasnije snimali David Lynch i Quentin Tarantino.
Primjedbe
Objavi komentar