Andre Techine još je jedan od rijetkih ne samo preživjelih, već i aktivnih dinosaurusa francuskog novog vala i ekipe izrasle iz čuvenog filmskog magazina Cahiers de Cinema. Doduše, pripada on drugoj generaciji kritičara koji su u tom magazinu pisali o filmu da bi se i sami ubrzo prebacili na snimanje filmova, baš po istom principu kako su to učinili njihovi prethodnici poput Truffauta, Chabrola i Godarda. Pa iako je prve filmove snimio još potkraj šezdesetih, Techine je na vrhuncu forme bio sredinom devedesetih, no unatoč tome što u zadnje vrijeme i ne snima osobito zapažena djela, njegovi filmovi redovito se prikazuju na najvećim svjetskim festivalima.
Takva je sudbina i "My New Friends", filma u kojem je Techine odustao od tipičnog novovalnog avangardnog pristupa, već je to i po naracijskoj strukturi i stilu prilično konvencionalan film. No, film je to kojeg iznad prosječnosti ne može izdići ni standardno dobra veteranka Isabelle Huppert i ostaju tako "Moji novi prijatelji" prilično prazan film, iako u njemu nastupaju i dobri glumci mlađe generacije poput Hafsie Herzi i Nahuela Pereza Biscayata. Lucie (Huppert) je policajka koja živi sama nakon što se ubio njen partner Slimane, također policajac. Nedavno je ona izašla iz psihijatrijske ustanove nakon sloma poslije Slimaneove smrti, a vratila se ona na posao policijske forenzičarke koji joj je sada ostao praktički jedino što ima.
Samoću koju razbija trčanjem prekinut će dolazak novih susjeda, mladog para, učiteljice Julie (Herzi), grafičkog umjetnika Yanna (Biscayat) i njihove malene kćeri Rose. Vrlo brzo Lucie će se s njima sprijateljiti i povezati iako im neće otkrivati čime se ona bavi. Ubrzo će saznati da je Yann aktivist i grafiter poznat prema antiestablišmentskim porukama koji je često bio u konfliktu s policijom i vlastima pa će tako doći do konflikta svjetova. Jer Lucie je stara, konzervativna policajka koja je uvjerena da policija ne može činiti ništa loše ili pogrešno dok je Yann primjer da to baš i nije tako. I premda oni dolaze iz različitih svjetonazara, humanistička strana ipak će prevladati kada se Yann i njegova obitelj nađu u opasnosti, a iako je priča načelno zanimljiva, ostalo je to prosječno, neinspirativno izvedeno.
Primjedbe
Objavi komentar