Australac Leigh Whannell ozbiljna je faca u svijetu horora. Skupa s prijateljem Jamesom Wanom pokrenuo je on pravu horor renesansu na početku stoljeća filmovima kao što su "Saw", "Insidious" i svim ostalim iz tih franšiza. Bio je Whannell u početku scenarist da bi se potom i sam posvetio i režiji (Upgrade, The Invisible Man), no očito se čovjek ulijenio jer snimio je on sada body horor koji je neoprostivo glup. Nagledali smo se kroz povijest svakakvih filmova o vukodlacima, a "The Wolf Man" je jedan od lošijih u tom podžanru. Premda je horor žanr koji najmanje ima veze s realnosti, najviše me je ovdje smetalo što je priča potpuno neuvjerljiva, besmislena i nelogična, baš banalno bedasta.
Blake (Christopher Abbott) je ne pretjerano uspješni pisac koji sa suprugom novinarkom Charlotte (Julia Garner) i kćeri Ginger živi u San Franciscu. Jednog dana dobiva on obavijest da mu je umro otac s kojim je izgubio kontakt, a kojeg smo upoznali još u vjerojatnom najboljem dijelu cijelog filma - prologu koji se odvija 30 godina ranije. Ondje smo Blakea upoznali kao dječaka koji s ocem lovcem živi u kući u šumama Oregona, a prilikom jednog lova naletjet će oni na neko čudovišno stvorenje za koje nije teško pogoditi što je, već iz samog naziva filma. I što napravi Blake koji je očito pobjegao od autoritarnog oca koji mu je uz traume iz djetinjstva u naslijeđe ostavio i kuću duboko u šumi? On pokupi ženu i kćer i odluči s njima otići na mjesto za koje zna da skriva nešto mračno i opasno.
Naravno da će svi oni vrlo brzo skužiti da to baš i nije bila najpametnija ideja, no nismo dobili odgovor na pitanje zašto bi pobogu netko odveo obitelj ondje, tim više kad zna što je to u šumi i kad je sam nekoć pobjegao od toga. Naravno da će se po dolasku izgubiti negdje u šumi i da će ih napasti nekakvo čudovište i da će se Blake zaraziti i početi transformirati u vukodlaka. I za vrijeme transformacije kao da će on zaglaviti između dva svijeta, ljudskog i zvijerskog i kao da će istovremeno pokušati zaštititi obitelj od zla dok se i sam pretvara u to zlo i gubi veze sa čovječnosti. I premda se i Abbot i Garner trude, do kraja je sve to baš bedasto i blesavo, poput scene u kojoj se oni od vukodlaka pokušaju skloniti penjanjem na - najlonski plastenik (?!?!?) koji bi s pol gasa otpuhao i vuk iz priče o tri praščića, a kamoli neće vukodlak glavom i bradom. Baš loše i jadno.
Primjedbe
Objavi komentar