BOLERO (2024,FRA) - 7/10


 

Svakih 15 minuta netko u svijetu svira neku verziju "Bolera", saznajemo u zaglavlju biografske drame o autoru legendarne skladbe, Mauriceu Ravelu. Iskusna francuska filmašica Anne Fontaine (Gemma Bovary, Les Innocentes) već se ranije proslavila biografskom dramom o životu jedne slavne osobe iz francuske moderne povijesti. U "Coco avant Chanel" pratili smo uspon slavne kreatorice od skromnih početaka do svjetske slave, a u "Boleru" se Fontaine usredotočila na kraj dvadesetih godina 20. stoljeća kada je Ravel skladao svoje najpoznatije djelo.

Naravno da kroz flešbekove doznajemo neke detalje iz njegove prošlosti, no krajem dvadesetih on je već skladatelj koji je prošao pedesetu godinu života, a i dalje je u ogromnoj sjeni svog suvremenika Claudea Debussya. Doživljava ga francuska javnost i kritika kao nekoga tko nema kapacitet stvoriti nešto veliko i važno i da nikada neće uspjeti dostići Debussya. Sada znamo da je Ravel svog rivala čak i nadmašio, a "Bolero" je prvenstveno psihološka drama u kojoj pratimo skladateljeve unutarnje i vanjske borbe te strahove s kojima se susreće. Borba s vlastitom nesigurnosti, a pokušava Fontaine dokučiti što ga je to inspiriralo da sklada djelo s kojim se ništa od tadašnje glazbe nije moglo usporediti.

Zato u uvodnim scenama vidimo Ravela (Raphael Personnaz) kako osluškuje mehaničku simfoniju tvorničkih strojeva koja je ponavljajuća, repetitivna, marširajuća baš kakav će biti i njegov Bolero. Tu je važan i odlazak u na turneju u Ameriku i susret s crnačkim jazzom, ali odlučujuća činjenica je bila što je u njemu potencijal prepoznala slavna plesačica Ida Rubinstein koja ga je angažirala da sklada glazbu za balet za nju. Svo to vrijeme Ravel će biti nesiguran u ono što radi, strahovat će da to nije dovoljno dobro, a snimila je Fontaine kvalitetnu biografsku dramu u kojoj je ne samo dobro uhvatila psihu protagonista, već je fino prikazala i povijesno razdoblje i tadašnje okolnosti.

IMDB LINK 

Primjedbe