Prilično iznenađujuće je ova šokantna litvanska drama pobijedila na uglednom festivalu u švicarskom Locarnu i osvojila glavnu nagradu odnosno Zlatnog leoparda, a njena autorica, debitantica Saule Bliuvaite bila je nominirana za europsko otkriće godine. No, nakon gledanja "Toxic" ili "Akiplesa" je puno toga jasnije jer moglo bi se ovu dramu opisati i gotovo kao istočnoeuropski "Kids", samo što se radnja odvija u grotesknom okruženju koje skoro pa izgleda kao selo iz kojeg se Borat zaputio u Ameriku. Od prve scene "Toksično" je film koji te doslovno zgrabi i ne pušta do kraja. Intenzivna je to i brutalna naturalistička drama koja čovjeka natjera da se zamisli jer sve ono što vidimo ovdje djeluje tako stvarno i zastrašujuće.
Radnju filma Bliuvaite je smjestila u siromašna predgrađa grada Kaunasa, a impresivni su tu i režija i fotografija koja je blijeda, siva, potmula i prikazuje svu besperspektivnost tog otužnog okruženja. Djeluje sve to uznemirujuće i brutalno i prije nego shvatimo o čemu se tu radi, a glavne junakinje su dvije 13-godišnjakinje koje na početku baš i nisu u najboljim odnosima. Marija je sramežljiva i povučena djevojka koja šepa, a preko ljeta je ona stigla kod bake jer njena mama sređuje probleme u svojoj vezi. Klinci je zlostavljaju u školi, a konačno će se ona suprotstaviti vršnjakinji Kristini koja joj je sa svojom bandom ukrala traperice. Nakon početnog konflikta Marija i Kristina će se ipak sprijateljiti, pogotovo nakon što se zajedno odluče prijaviti u nekakvu bizarnu školu modelinga čija voditeljica klinkama njihovih godina obećava da će najbolje zaslužiti angažmane u Parizu, Japanu ili Americi.
Naravno da sve te klinke koje u manekenstvu vide izlaz iz bijede prvo moraju platiti fotografiranje i sve ostale troškove dok njihovi roditelji moraju potpisati ugovore kojima se njihove kćeri obvezuju raditi besplatno dok ne otplate dug odnosno troškove. Jasno je da je riječ o nekoj odvratnoj shemi kojom se pokušavaju eksploatirati nesretna djeca u tim europskim vukojebinama, no i Marija i Kristina ozbiljno će zagristi i spremne su na sve da baš one budu izabrane. Pogotovo Kristina koja će ići tako daleko da je spremna progutati nekakvog parazita nabavljenog na DarkWebu kako bi postala što mršavija i ne razmišljajući o posljedicama koje s tim dolaze.
Djeluje to od početka do kraja šokantno i groteskno, posebno kada s vremenom vidimo i ostatak likova koji žive ondje. Ne znamo uopće recimo što je i gdje je Kristinina mama, no zato ona živi s tatom pijancem koji se stalno navlači s nekakvom debelom ženom i kćeri daje novac da izađe iz kuće. Druži se ona s dva klinca od kojih je jedan nekakvi patuljak, a istovremeno će Marija postati relativno bliska s vršnjakinjom koja je visoka valjda dva metra. Sve je tu na rubu nadrealnog, a opet tako zastrašujuće stvarno i realistično. Djeca su to doslovno prepuštena sama sebi i jasno da to mora voditi u pravu katastrofu.
Zanimljivo je kako je Bliuvaite na ideju za priču došla dijelom i po vlastitim iskustvima jer se i sama dok je bila klinka pokušala okušati u modelingu. No, srećom pa je za razliku od svojih protagonistica imala u životu i neke druge opcije te se odlučila na školovanje pa završila filmsku akamediju, a nekako ostaje dojam da Marija i Kristina takvu perspektivu u životu sigurno neće imati. Odlične su obje klinke koje ne mogu biti različitije jer dok je Marija nesigurna, šutljiva i povučena zasigurno i zbog svog defekta, Kristina je puno odlučnija, spremna na preuzimanje rizika i svjesna da se mora sama pobrinuti za sebe jer nitko drugi neće. Problem je samo što je ona još dijete i nesvjesna je da bi njene odluke mogle biti pogubne i to ne samo za nju, veći i za njenu novu najbolju prijateljicu.
Primjedbe
Objavi komentar